Nitko ne može druge voditi putem istine ako sam ne hoda u svjetlu Kristovu”
Liturgija dana stavlja pred nas Isusove riječi iz Evanđelja po Luki (6,39-42) koje nas uče poniznosti i samoprovjeri. Čovjek je često sklon uočavati sitne pogreške kod drugih, dok vlastite slabosti i grijehe zanemaruje. Isus jasno kaže: tek kad sami skinemo „brvno iz vlastitog oka“, moći ćemo pomoći bratu da ukloni svoj „trun“.
Prvo čitanje (ako uzmemo redoviti raspored) obično nas podsjeća na Božju mudrost i poziv na pravedan život, dok psalam kliče hvalospjev Bogu koji nas poučava i upućuje na put života. Evanđelje pak poziva da ne budemo slijepi vodiči, nego ljudi koji sami traže svjetlo Kristovo i tek tada postaju svjedoci i pomagači drugima.
Današnja liturgija poziva nas da:
ne osuđujemo druge, nego najprije obratimo pogled na svoje srce;
prepoznamo Krista kao jedinog pravog Učitelja;
budemo ponizni učenici koji dopuštaju da nas On oblikuje;
s ljubavlju i strpljenjem pristupimo bližnjemu.
Poruka: Samo onaj koji je dopustio da ga Bog izliječi i prosvijetli, može drugoga voditi putem života i spasenja.
Prvo čitanje: 1 Tim 1,1-2.12-14
bijah hulitelj, ali pomilovan sam.
Početak Prve poslanice svetoga Pavla apostola Timoteju
Pavao, apostol Krista Isusa
po nalogu Boga, Spasitelja našega,
i Krista Isusa, nade naše,
Timoteju, pravomu sinu u vjeri:
milost, milosrđe i mir
od Boga Oca i Krista Isusa,
Gospodina našega!
Zahvalan sam Onome koji mi dade snagu
– Kristu Isusu, Gospodinu našemu –
jer me smatrao vrijednim povjerenja,
kad u službu postavi mene
koji prije bijah hulitelj, progonitelj i nasilnik.
Ali pomilovan sam
jer sam to u neznanju učinio,
još u nevjeri.
I milost Gospodina našega
preobilovala je zajedno s vjerom i ljubavlju,
u Kristu Isusu.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 16,1-2a.5.7-8.11
Pripjev: Ti si, Gospodine, baština moja!
Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.
Gospodinu rekoh: »Ti si moj gospodar!«
Gospodin mi je baština i čaša:
ti u ruci držiš moju sudbinu.
Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje,
te me i noću srce opominje.
Gospodin mi je svagda pred očima;
jer mi je zdesna da ne posrnem.
Pokazat ćeš mi stazu života,
puninu radosti lica svoga,
sebi zdesna blaženstvo vječno.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme:
Kaza Isus učenicima prispodobu: »Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti? Nije učenik nad učiteljem. Pa i tko je posve doučen, bit će samo kao njegov učitelj.
Sto gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Kako možeš kazati bratu svomu: ‘Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku’, a sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu.« (Luka 6, 39-42)
Evanđelje dana komentar
Slijepac koji vodi slijepca – Isus nas opominje da nitko ne može druge voditi k istini i dobru, ako sam ne vidi jasno. Tko nije obraćen i prosvijetljen, tko živi u tami grijeha ili u vlastitim zabludama, ne može biti pravi vođa drugima. Zato prije nego što drugoga poučavamo, trebamo sami hodati u svjetlu Kristovu.
Učenik i učitelj – Učenik ne može biti iznad učitelja; Isus time podsjeća da je on jedini pravi Učitelj, a mi njegovi učenici. Tek kad se potpuno otvorimo njegovoj školi života, kad se oblikujemo po njegovu primjeru, možemo postati slični njemu.
Trun i brvno – Ovdje Isus prokazuje sklonost da primjećujemo tuđe male pogreške, dok vlastite velike mane prešućujemo ili opravdavamo. To je licemjerje – strogi smo prema drugima, a blagi prema sebi. Prava kršćanska pravednost počinje odnutra: najprije treba prepoznati i odstraniti vlastiti grijeh, a onda ćemo moći drugome pristupiti s poniznošću i ljubavlju, ne s osudom.
Poruka evanđelja: Krist nas poziva da budemo iskreni pred Bogom i sobom. Ne možemo pomagati drugima na putu spasenja ako sami ne čistimo svoje srce. Samo onaj tko priznaje vlastite slabosti i dopušta Bogu da ga liječi, moći će s ljubavlju i razumijevanjem pomoći bližnjemu.
Jasna pouka jest da učitelj ne može svojim učenicima govoriti o pogreškama u njihovim životima ako takve ali neusporedivo veće pogreške ima u vlastitom životu, a ne može ih vidjeti. Želimo li pomoći drugima, naši životi moraju biti primjereni.

