Isus Krist ostavio nam je jednu zapovijed koja sažima cijelo Evanđelje i daje smisao svakom kršćanskom životu: ljubiti. Na prvi pogled čini se da je ljubav nešto prirodno i poznato, jer svaki čovjek u sebi nosi želju za dobrom i brigom za druge.
No Isus ide korak dalje i otkriva da prava ljubav nije samo osjećaj ni dobra namjera, nego odluka srca koja se pokazuje u djelima. On ne traži od nas minimum, nego puninu da ljubimo kao što je On ljubio nas.
Prvi podnaslov: Što Isusovu zapovijed čini drugačijom?
Mnogi će reći da su i druge religije govorile o ljubavi i dobroti. To je istina, ali Isusova zapovijed donosi nešto potpuno novo. On ne kaže samo: “Ljubite jedni druge”, nego dodaje: “Kao što sam ja ljubio vas.” Upravo u tome je razlika.
Isusova ljubav nije ograničena, uvjetovana ni površna. To je ljubav koja ide do žrtve, do križa, do potpunog darivanja sebe za drugoga. U evanđelju po Ivanu (Iv 10,27-30) Isus govori o svojim ovcama koje slušaju njegov glas. One ga prepoznaju jer ga poznaju srcem.
Takav odnos nije odnos straha, nego povjerenja i ljubavi. Isus poznaje svakoga od nas osobno i vodi nas putem koji donosi život. Njegova briga nije općenita – ona je konkretna, nježna i stalna.
Ljubav koja se vidi u svakodnevici
Isusova ljubav nije teorija. Ona se živi u malim stvarima: u oprostu kad nas netko povrijedi, u pomoći onome tko je slab, u strpljenju kada je teško. Prava ljubav vidi potrebe drugih i ne okreće glavu. Ona se ne zaustavlja na riječima, nego se pretvara u djela. Danas tu ljubav možemo prepoznati u svakome tko pomaže potrebnima, tješi žalosne i pruža ruku onima koji su odbačeni.
Poseban primjer takve ljubavi vidimo u pomoći ljudima koji su prisiljeni napustiti svoje domove, koji traže sigurnost i razumijevanje. Tu se pokazuje koliko smo spremni živjeti ono što Isus traži od nas. Ljubiti ne znači uvijek osjećati nešto lijepo – često znači odlučiti biti dobar, čak i kada nije lako.
Isusova ljubav ide još dalje ona uključuje i neprijatelje. To je najteži dio njegove zapovijedi. Ljubiti one koji nas ne vole, opraštati onima koji su nas povrijedili i ne uzvraćati zlo za zlo. Takva ljubav nije ljudska snaga, nego Božji dar. Upravo zato Isus poziva da ostanemo povezani s Njim, jer samo iz Njegove ljubavi možemo crpiti snagu za takav život.
Na kraju, Isus jasno kaže: po ljubavi će svi prepoznati njegove učenike. To je znak istinske vjere. Ne riječi, ne vanjski oblici, nego konkretna ljubav prema drugima. To je poziv i nama danas da pogledamo oko sebe i zapitamo se: tko treba moju pažnju, moju riječ, moju pomoć?
Ljubav koju Isus traži nije nedostižan ideal, nego put kojim nas On sam vodi. On prvi ljubi, prvi oprašta i prvi daje snagu. Na nama je da odgovorimo. Možemo danas zastati i u tišini srca reći: Gospodine, nauči me ljubiti kao Ti.
Isus nas poziva da ljubimo jedni druge. Tko mi daje ljubav u svakodnevnom životu? Za čiju sam ljubav posebno zahvalna? Primjećujem li Božju ljubav u svom životu? Tko čeka moju ljubav? Možemo moliti da naša ljubav bude kao Isusova.
