Padre Pio je bio Isusov svećenik radio je za Gospodina i živio tako. Nad nama je da uzmemo primjer njegov i da se ugledao kako živjeti kršćanski život danas.
jučer 23. rujna Katolička crkva slavi svetog Pija iz Pietrelcine (1887.-1968.), kojeg svijet od milja zove ‘Padre Pio’.
Ovaj franjevac i svećenik, rođen u Italiji, primio je stigme Gospodina našega Isusa Krista, koji ga je želio na poseban način pridružiti njegovoj muci kroz cijeli život. prenosi :Vjera.hr
Padre Pio je, poput Isusa, postao živa žrtva da u svom vlastitom tijelu nosi bol i patnju drugih, posljedicu pada ljudskog roda. Zbog toga su ga, ne greškom, prozvali ‘Raspeti bez križa’.
Nositi Gospodinove rane predstavlja dar takve veličine – kako u svom konačnom principu tako i u svojim očitovanjima – da nadilazi sva znanstvena objašnjenja, razmišljanja ili ljudske proračune. Možda će za pošten pristup ovoj činjenici koja čini autentično otajstvo malo pomoći i riječi samog sveca: „O Isuse, uzdisaju moj i živote moj, molim te, učini me svetim svećenikom i savršenom žrtvom“ (sv. .Pio iz Pietrelcine).
Po imenu, Pio
Francesco Forgione – ime Padre Pija – bio je fratar i svećenik Reda Male braće kapucina. ‘Pio’ je bilo ime koje je Francesco preuzeo primajući franjevački habit, vjerojatno misleći na ljepotu koju nosi njegovo značenje (“pobožan”, “milosrdan”, “dobroćudan”, “suosjećajan”), kao i na čast, u isto vrijeme svetom Piju V., papi kojemu je iskazao veliku pobožnost.
Srce oblikovano milošću
Fra Pio je rođen u Pietrelcini, Campania (Italija), 25. svibnja 1887. godine. U dobi od pet godina imao je prvo viđenje: Krist mu se predstavio kao Presveto Srce Isusovo. Gospodin mu je prišao i nježno položio ruku na glavicu malog Francesca, koji mu je kao odgovor obećao da će mu biti sluga po uzoru na svetog Franju Asiškog, po kojemu je dobio ime na krštenju.
Od tog će trenutka budući fratar njegovati vrlo blizak odnos s Isusom i njegovom Majkom, Djevicom Marijom, u svakodnevnoj molitvi i stalnim posjetima mjesnoj crkvi. Ona, Majka Božja, ukazivala bi mu se također u različitim razdobljima njegova života.
U dobi od 15 godina Francesco se predstavio franjevačkom samostanu u Morconeu s namjerom da bude primljen. Ondje su ga braća primila s ljubavlju i poštovanjem. To će biti mjesto gdje će proživjeti intenzivne godine treninga, obilježene vizijama Gospodina i Majke, u kojima mu je otkriveno da će u budućnosti morati voditi teške bitke protiv đavla – bitke iz kojih je izašao kao pobjednik milošću Božjom.
San Giovanni Rotondo – mjesto milosti i križa
10. kolovoza 1910. tadašnji ‘fra Pio’ zaređen je za svećenika. Ubrzo nakon toga obolio je od groznice i vrlo jakih bolova, što je prisililo njegove nadređene u Morconeu da ga pošalju u Pietrelcinu – zbog ugodnije klime – na oporavak.
Godine 1916. Pio bi premješten u samostan San Giovanni Rotondo. Provincijal, vidjevši da mu se zdravlje znatno popravilo, odlučio ga je trajno primiti u tom samostanu, iza čijih je zidina svetac primio stigme.
O tome su se godinama isplele brojne priče – većina ih je bila iskrivljena i nepravedna – pa je Padre Pio zbog toga morao nositi mnoge križeve: nerazumijevanje, javnu osudu, mržnju pa čak i zavist.
Običan čovjek
Padre Pio je u osnovi bio “običan” svetac, u smislu da se, kao i svaki smrtnik, morao boriti s istim duhovnim borbama kroz koje svi mi prolazimo: Pio je bio čovjek kao i svaki drugi, s manama, slabostima i vrlinama.
Dakle, koja je razlika? Odgovor se može činiti pretjerano jednostavnim: Padre Pio je samo htio ljubavlju uzvratiti ljubavlju. Tko živi dosljedno pokušavajući ovo, prije ili kasnije, postići će “izvanredno”.
Zbog milosrđa, Padre Pio je dobio izvanrednu sposobnost razumijevanja ljudske duše, do te mjere da je u nekoliko navrata mogao “pročitati” srca i nakane onih koji su mu se obratili. Ta sposobnost prodiranja i razotkrivanja nutrine koju čovjek želi sakriti pomogla mu je da bude jedinstven ispovjednik. Mnoga svjedočanstva potvrđuju da su oni koji su dolazili k njemu na ispovijed nalazili milosrdno lice Božje, koji bezuvjetno prihvaća grešnika; i pred kojim je sva istina izložena.
Konačno, kao što je Padre Pio postao poznat po tome što je primio stigme Isusa Krista na rukama, nogama i boku, tako je postao poznat i po tome što je za života činio čuda.
Siromasi
Padre Pio je bio čovjek zabrinut za one u potrebi. 9. siječnja 1940. izazvao je jednu od svojih svetih revolucija. Uvjerio je svoje velike prijatelje da osnuju bolnicu, pothvat koji se smatrao ‘nemogućim’.
To bi trebala biti jedna od onih bolnica koje služe za liječenje “tijela, ali i duša” potrebitih ljudi u svojoj regiji. Projekt je trajao nekoliko godina, ali je konačno otvoren 5. svibnja 1956., pod nazivom “Dom za oslobođenje od patnje.”
Papa Ivan Pavao II
Sveti Ivan Pavao II otvoreno je izrazio da gaji posebno divljenje prema Padre Piju. Brojna su svjedočanstva koja upućuju na to da je sveti franjevac bio onaj koji je svojedobno ispovijedao kod oca Karola Wojtyle, te mu u okviru sakramenta predvidio da će jednog dana postati papa.
Prema pismu koje je papa hodočasnik poslao braći iz San Giovanni Rotonda oko tri godine prije svoje smrti, Wojtyla je priznao da je upoznao Padre Pija dok je još bio mladi svećenik i da mu se ispovjedio.
Sadržaj pisma objavljen je – u skladu s voljom Pape – nakon njegove smrti 2005. godine. U pismu je sveti Ivan Pavao II nazvao Padre Pija “velikodušnim djeliteljem božanske milosti, uvijek dostupnim svima”. Također ga opisuje kao nekoga punog prijemljivosti i duhovne mudrosti, osobito u podjeljivanju sakramenta pokore. Poljski Papa tako je potvrdio zašto su velika mnoštva vjernika došla u samostan San Giovanni Rotondo tražiti Padre Pija da se pomiri s Bogom.
Ono što je izrekao sveti Ivan Pavao II., potpuno je u suprotnosti s onim krugovima kritičara u kojima se još uvijek tvrdi da je Padre Pio bio prestrog ispovjednik, koji je prema hodočasnicima postupao grubo. U prilog pozitivnom vrednovanju Padre Pija u njegovoj ulozi ispovjednika ide izvjesnost da su se oni koji su se ispovjedili uvijek iznova vraćali vidjeti Oca, a povrh toga su pozivali i druge da učine isto.
Zahvaljujući svecu iz Pietrelcine, mnogi su postali svjesniji težine svojih pogrešaka, te su se zahvaljujući tome mogli iskreno pokajati.
Molitva; Isuse, Marijo
Padre Pio je otišao u Očev dom 23. rujna 1968. nakon nekoliko sati agonije u kojoj je slabašnim glasom ponavljao “Isuse, Marijo!” Upravo ova molitva od dvije riječi kojom je završio ovozemaljski život pratila je Padre Pija kroz cijeli život, a osobito u velikim patnjama i borbi s đavlom koji bi na ove dvije riječi bili pobijeđeni.
Piše otac Agostino da je “padre Pio sva vražja ukazanja prepoznavao po odgovoru na jedno jedino traženje: ‘Kaži: Živio Isus, Živjela Marija”. Nakon što bi ih prepoznao po nemogućnosti izgovora te dvije riječi, Padre Pio ih je uspješno svladao uz Božju pomoć.
Tijekom obreda njegove kanonizacije, koja se slavila 16. lipnja 2002., sveti Ivan Pavao II. je snažno izjavio: “Molitva i milosrđe, to je vrlo konkretna sinteza učenja Padre Pija, koja se danas još jednom predlaže svima.”
