Cvjetnica samo po sebi nam govori da je dan kada je naš spasitelj ušao u Jeruzalem i proveo neko vrijeme sa narodom koji su ga slijedili i slušali.
U tom velikom izraelskom gradu Isus nastavlja svoju misiju skroz dok ne bude kao pobjednik pobjedio zlo i sjeo na desnu stranu svoga Oca Nebeskog.
Kao što i samo ime govori, današnji blagdan svoj je naziv dobio po cvijeću, a u Jeruzalemu se obilježava od IV. stoljeća, dok se u Rimu prakticira od IX. stoljeća od kada se i ukorijenio po čitavoj crkvi.
‘Nedjelja palmi’ službeni je latinski naziv za Cvjetnicu, a potekao je od jeruzalemskih kršćana koji su se od IV. stoljeća okupljali na Maslinskom brdu i slavili produženo bogoslužje, da bi se navečer s maslinovim ili palminim grančicama uputili u Jeruzalem.
Cvjetnica, Nedjelja Muke Gospodnje simbolizira grandiozni ulazak Isusa u Jeruzalem, kada ga je oduševljena masa dočekala s maslinovim i palminim grančicama pritom mu prostirajući svoje haljine da bi tek nekoliko dana kasnije zbog te iste mase ljudi na Veliki petak tragično skončao.
S blagdanom Cvjetnice počinje Veliki tjedan, kada se katolici prisjećaju muke Isusove,tjedan velike ozbiljnosti i sabranosti, a posebno se obilježava Veliki četvrtak, Veliki petak i uskrsno bdijenje, da bi sve završilo u nedjelju i to slavljem najvećeg katoličkog blagdana, Uskrsa.
Današnji dan se obilježava diljem zemlje, kada se vjernici okupljaju u procesiji, blagoslivljaju se maslinove grančice ili grančice propupalih grana koje nagovještaju proljeće, a koje se potom nose kući i postavljaju na vidljivo mjesto.
USKRŠNJI OBIČAJ UMIVANJA U CVIJEĆU NA CVJETNICU
Jeste li zaboravili naš lijepi običaji uz Cvjetnicu?
Cvjetnica. Veliki sveti tjedan otpočinje Cvjetnicom, a ova nedjelja otpočinje pučkim običajem: umivanjem u cvijeću. Umivanje se ponegdje obavlja i na Veliku subotu. Cvijeće se ubere dan prije i to ljubičice, jaglaci ili neko drugo cvijeće. Potopi se u lavoru vode ili u nekoj posudi te se blagoslovi i stavi na prozor uz priču djeci da će se u noći u ovome cvijeću i vodi umiti najprije anđeli, a sutradan u Cvjetnom jutru i sva djeca i ostali ukućani. Simbolika cvijeća je velika, a poglavito u vodi. Jedna od poruka jest da valja oprati dušu u anđeoskoj vodi i cvijeću, te slaviti Uskrs. Čovjek je cvijet što cvate na ovoj zemlji, ali mu je korijen u vječnosti. Pripazimo da ovdje posve ne ocvatemo, pazimo da nam se ovdje ne osuši korijen zauvijek!
To je jedan način sudjelovanja u svečanom ulasku našega Gospodina u Jeruzalem na sami dan Cvjetne Nedjelje i početak Velikoga tjedna.
Donosimo i jednu lijepu starinsku molitvice za vrijeme umivanja:
Umivam se, dragi Bože, u cvijeću, i molim te za svoju sreću. Molim se svom anđelu čuvaru, koji se umi u cvjetnoj vodi, da me, Božja ljubav preporodi!
Negdje prije umivanja u cvijeću izmoli Apostolsko vjerovanje ili neka druga molitva.
Poslije toga odlazilo bi se na nedjeljnu misu, u crkvu. Obično bi domaćice sa sobom nosile maslinove grančice, a ponegdje i svi ostali članovi obitelji, u spomen na svečani ulazak u Jeruzalem. Za vrijeme mise blagoslove se maslinove grančice i odnose svojim kućama, u štale i na groblja. One se ostavljaju na posebno vidno mjesto.
