Učim nešto prekrasno o Duhu Svetom. On ima jedinstvenu karakteristiku; ne voli govoriti o sebi. On sebe ne čini primarnim predmetom naše pažnje.
Ozbiljno sam pokušavao proučavati Duha Svetoga, kopajući po cijelim tomovima o njemu koje su napisali cijenjeni autori, knjigama o njegovoj naravi i osobnosti. Neke od tih knjiga su vrlo duboke i često ih je teško razumjeti. Svi su vrlo zanimljivi, ali ne uvijek prosvjetljujući. Činjenica je da nas oni ne mogu poučiti niti približiti Bogu jer možemo razumjeti samo ono što nam sam Duh otkriva, a on o sebi neće govoriti!
Pokušao sam kopati po značenju imena Duha Svetoga – Tješitelj, Paraklet , Zagovornik, Zagovornik – tražeći neki uvid u to tko je on. Napokon sam shvatio da mi kršćani ne moramo razumjeti osobu Duha Svetoga jer nam on ne želi govoriti skrivene stvari o sebi. Sve što trebamo znati je da je on jedan od Božanstava, vječni, sam Kristov Duh, poslan na ovu zemlju da živi u nama koji vjerujemo. Što je još važnije, njegove su oči uvijek uprte u Krista!
Duh Sveti ne želi da znamo toliko o njemu koliko o njegovom poslanju, a to poslanje je da nas dovede Isusu i da nas čuva u čistoći i svetosti. On je uvijek na djelu, otkrivajući Krista u našim srcima; i uživa u našem traženju znanja o tome zašto je došao.
Isus je rekao: “Kad dođe on, Duh istine, uputit će vas u svu istinu; jer on neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što god čuje; i on će vam reći stvari koje dolaze. On će me proslaviti, jer će uzeti od onoga što je moje i navijestiti vam. …Ovo sam vam rekao da u meni imate mir. U svijetu ćete imati nevolju; ali hrabri budi, ja sam pobijedio svijet” (Ivan 16:13-14, 33, NKJV).
