Jedna od osnovnih borbi mnogih kršćana, posebno katolika, jest moliti formulirane molitve sa svim srcem, umom i snagom.
Previše je lako jednostavno proći kroz pokrete i recitirati molitve kao da čitate jelovnik u McDonaldsu. To može biti slučaj čak i s Očenašem, molitvom koju je sam Isus naučio svoje učenike moliti.
Isus ne želi mehaničku molitvu Isus nije želio da njegovi učenici mole mehanički, već s nadahnućem Duha Svetoga.
Molitva u Duhu Katekizam Katoličke Crkve komentira tu stvarnost u svojem odjeljku o molitvi:
Ali Isus nam ne daje formulu koju bismo mehanički ponavljali. Kao i u svakoj glasovnoj molitvi, Duh Sveti poučava djecu Božju da mole svoga Oca putem Božje Riječi.
Isus nam ne daje samo riječi naše sinovske molitve; istodobno nam daje Duha po kojem te riječi postaju “duh i život” u nama. KKC 2766
Katekizam nas potiče da zazovemo pomoć Duha Svetoga kad god molimo, posebno kad molimo Očenaša:
Molitva treba biti djelovanje koje animira naš vlastiti duh, ali i Duha Svetoga. Imat ćemo bolju šansu moliti ne-mehanički ako pozovemo Duha Svetoga da nas ispuni duhom molitve.
Abba! Oče!
Još jedan aspekt koji treba imati na umu jest da Očenaš treba biti molitva sina ili kćeri Božje. Sva molitva treba biti o povećanju našeg odnosa s Bogom, zovući ga “Oče”.
Katekizam dalje proširuje ovu stvarnost:
Čak više, dok naša molitva iznosi naše želje pred Bogom, ponovno je Otac “poslao Duha Sina svoga u srca naša koji kliče: ‘Abba, Oče!’” Budući da naša molitva izražava naše želje pred Bogom, ponovno je Otac “On koji ispituje srca ljudska”, koji “poznaje što je u umu Duha jer Duh zagovara svetima prema volji Božjoj.” Molitva Očenaša je umetnuta u tajnovitu misiju Sina i Duha. KKC 2766
Najvažnije je shvatiti da ako želimo da naša molitva prijeđe iz glave u srce, trebamo božansku pomoć. Bog želi ne samo naučiti nas riječima moliti, već kako moliti svim našim bićem,
