Glazbenik opisao dojmljiv trenutak iz razgovora s korisnicima doma za starije“
“Nije veliki ljubitelj Boga onaj koji puno priča o Bogu ili pjeva o Bogu. Evo moje jedno iskustvo dok sam posjećivao domove za starije i nemoćne u Dubrovniku. Bila je jedna starica koja je dugo bila prikovana za krevet. Zbog svoje bolesti, Parkinsa, nije mogla ustati iz kreveta”, započeo je.
“Bila je potpuno ovisna o drugima. Kad bih došao u njenu sobu i zapjevao joj pjesmu koju je jako voljela, Nebo ljubavi, uvijek bi zaplakala. Držeći krunicu u svojoj ruci, molila je Boga po cijele dane. Bez da je itko vidi i čuje”, rekao je.
“Jednom mi je rekla: ‘Ne razumijem zašto me dragi Bog ovoliko dugo drži na ovom krevetu i što me ne uzme k sebi?Ali ako je moja patnja razlog tome da u ovom svojem križu molim i svoju patnju prikazujem za duše u čistilištu i one koji su odbacili Božju ljubav, spremna sam živjeti još 100 godina'”, dodao je.
“To mi je ostalo vječno urezano u srcu. Dragi prijatelji, nikad nemojte misliti da oni koji čine nešto i spominju Boga da su sveti ljudi. Naprotiv. Ponekad oni, uključujući i mene sama, mogu biti gori od goreg”, istaknuo je.
“Kad umislimo da smo mi ti. Da bez nas nema dobra, to je početak kraja. Za mene je ta divna gospođa, kao i još mnoge gospođe i gospari koji s radošću nose svoj križ mali retrovizori u kojima se vidi Isusov obris. Isusov sjaj”, zaključio je dubrovački glazbenik.
