Liturgija dana

Isus u svojoj današnjoj riječi kaže da je došao pozvati grešnika

U Današnjoj evanđelje Isus nas poziva da slijedimo njegov put na koji on poziva i da ne lutamo ovim svijetom bez njega, jel inače čovjek kad luta izgubi će se negdje posebno u planine, zato mnogi koriste kompas ili kartu.

Neka nam Isus bude vodič na putu do cilja  i da ne skrenimo ni lijevo ni desno nego ravno prema nebu.Gospodin se brine o izgubljenoj ovci – uključujući vas i mene.

Isus je s neba došao na zemlju da nam pokaže da nas voli i da nam osigura spasenje (pročitajte Ivan 3:16). »Sin Čovječji je došao potražiti i spasiti što je bilo izgubljeno« (Luka 19:10).

Evanđelje Lk 15, 1-10

U ono vrijeme: Okupljahu se oko Isusa svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.«

Nato im Isus kaza ovu prispodobu: »Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.’ Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.«

»Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe? A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila.’ Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika.«

Komentar

Jedna od najupečatljivijih stvari u Isusovom životu je ta da se nitko od onih koje je smatrao grešnicima nije osjećao odbačenim od strane našega Gospodina. Luka to kaže ovako: “Svi carinici i grešnici dolazili su k njemu.” Imao je riječi za sve, dobrodošlo srce i milosrđe, poticao je sve da svoj odnos s Bogom shvate ozbiljno, jer prihvaćanje i milosrđe ne zatvaraju oči pred potrebom odbacivanja grijeha i činjenja dobra. Dobrodošlica koja se istodobno predala: “A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije” (Rim 5,8). To je prvo obnavljanje ljubavi: “Mi ljubimo jer on nas prije uzljubi.” (1 Iv 4,19).

Slušamo čitanje iz 15. Lukina poglavlja. Nakon oporosti iz prethodnoga poglavlja, gdje Isus teškim rječnikom traži od ljudi odreknuće od svega i temeljito, radikalno nasljedovanje njegove osobe, noseći svoj križ, u ovome poglavlju – koje je naslovljeno kao Evanđelje u Evanđeljima – imamo novu tematiku: Bog traži izgubljeno. Poziva on grješnike na obraćenje, ne samo načelno i općenito, nego upravo ovdje i danas. U Isusu je među nama Božje milosrđe, i svojim druženjem s grješnicima i carinicima Isus je od samih početaka svoga djelovanja zazoran pobožnicima u svome narodu, onim uzornim vjernicima, kojima je takvo Isusovo ponašanje jednostavno spoticaj. Što je jednima skandalozno, obraćenje samo jednoga jedinoga grješnika, koji je pronašao put u Očevu kuću, za Isusa je i za ‘anđele Božje u nebu’ povod za silno nebesko klicanje i radost.

Nije pametno ostaviti 99 u pustinji, stepi ili brdima, na milost i nemilost divljim zvijerima, i zaputiti se u potragu za izgubljenom. Mogu nešto učiniti psi koji čuvaju stado, ali bez pastira ovce su izbezumljene i obezglavljene, to praksa govori.

Govorimo o neprocjenjivoj vrijednosti jedne ljudske duše ili života. Ta riječ nije dovoljno snažna da opiše ono što Isus čini i govori. I nije riječ samo o onome što je u čovjeku ‘vječno’, nego upravo ono njegovo zemaljsko, ljudsko, tjelesno, koje se izgubilo, odlutalo. Čovjek je izgubio sve, izgubio sebe, i Bog ga u Isusu traži. Bog je poslao svoga Sina, ne da svijet osudi, nego da se svijet po njemu spasi. U Isusu je Bog u potrazi za svakim od nas. Nebo plače zbog izgubljena, a raduje se zbog obraćena grješnika. U obje Isusove slike u središtu je proces traženja i nalaženja. U pozadini je Bog koji traži i nalazi izgubljeno. Ne moramo mi tražiti Boga, on je prvi tražio, prvi ljubio nas. Ne moramo ga tražiti u nebesima ili iznad oblaka, očajnički, pod svaku cijenu. Tko pretražuje svoju kuću, mora kleknuti, mora ići na koljena. Ovdje je pred nama Isus na koljenima, sam Bog na koljenima, moli nas. Bog se poistovjećuje s radošću.

Zato se ne pouzdaj u Njega samo onda kad shvatiš da si slab. Obrati se svom nebeskom Ocu i kad ti je dobro i kad ti je loše, uteci se Njegovoj milosrdnoj zaštiti. I naša uvjerenost da smo ništa (nije potrebna velika količina poniznosti da bismo shvatili da smo samo red ništica) preobrazit će se u nezaustavljivu snagu, zato što će Krist biti s lijeve strane tih ništica pretvarajući ih u nemjerljivu brojku! Gospodin je moja snaga i moje utočište, koga da se bojim?”


Autor: rastimo u vjeri


Povezani članci

SVAKODNEVNA MISNA ČITANJA, subota 27,siječanja : Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?

rastimouvjeri

Evanđelje dana za četvrtak, 27. godine: Kuća sagrađena na stijeni i kuća sagrađena na pijesku.

rastimouvjeri

MISNA ČITANJA, petak 22, prosinac: Velika mi djela učini Svesilni.

rastimouvjeri

Napiši komentar