Zgradi su potrebni čvrsti temelji. Pjeskovit je temelj nepouzdan. Poruka se odnosi na našu vjeru ako se želimo intenzivnije priključiti Isusu. Riječ Božja je stijena na kojoj gradimo. Što je temelj dublji i čvršći, kuća je sigurnija.
Prvo čitanje:
2Kr 24, 8-17
Jojakima i sve sposobne ljude odveo je babilonski kralj u prognanstvo u Babilon.
Čitanje Druge knjige o Kraljevima
U one dane: Jojakimu je bilo osamnaest godina kad se zakraljio, i kraljevao je tri mjeseca u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Nehuštat, kći Elnatana, i bila je iz Jeruzalema. On je činio što je zlo u očima Gospodinovim, sve kao što je činio i njegov otac. U ono vrijeme krenu ljudstvo babilonskog kralja Nabukodonozora protiv Jeruzalema, i grad je bio opkoljen. Dođe i babilonski kralj Nabukodonozor da napadne grad, dok ga je njegovo ljudstvo opsjedalo. Tada je judejski kralj Jojakim izišao pred babilonskog kralja — on, njegova majka, njegove sluge, njegove vojskovođe i dvorani — a babilonski ga kralj, osme godine svojega kraljevanja, zarobi. On je odnio sve iz riznice Doma Gospodnjega i iz riznica kraljevskog dvora, i razbio je sve zlatne predmete koje je Salomon, kralj Izraela, načinio za Svetište Gospodnje. Tako se ispunila riječ Gospodnja. Odveo je u prognanstvo sav Jeruzalem, sve vojskovođe i sve vrsne ratnike, oko deset tisuća prognanika, sa svim kovačima i bravarima. Jedino je preostao najsiromašniji narod zemlje. Odveo je Jojakima u Babilon; tako isto i kraljevu majku i sve žene kraljeve, njegove dvorane, plemenitaše zemlje, sve ih je odveo iz Jeruzalema u prognanstvo u Babilon. Sve sposobne ljude, njih sedam tisuća na broju; kovače i bravare, tisuću na broju; sve ljude sposobne za boj, sve ih je kralj babilonski odveo u Babilon, u prognanstvo. Babilonski je kralj postavio za kralja mjesto Jojakima njegova strica Mataniju, ali mu je promijenio ime u Sidkija. Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 79,1-5.8- 9
Pripjev: Zbog slave imena svojega, Gospodine, oslobodi nas!
Bože, pogani, evo, provališe u baštinu tvoju, tvoj sveti Hram oskvrnuše, pretvoriše Jeruzalem u ruševine. Trupla tvojih slugu dadoše za hranu pticama nebeskim, meso tvojih pobožnika zvijerima zemaljskim. Krv im ko vodu prolijevahu oko Jeruzalema, i ne bijaše nekoga da ih pokopa. Postadosmo sramota susjedima svojim, podsmijeh i ruglo svima oko nas. Dokle još, Gospodine? Zar ćeš se svagda srditi? Zar će ljubomora tvoja poput ognja gorjeti? Ne spominji se, protiv nas, grijeha otaca; neka nas pretekne smiloyanje tvoje, jer smo jadni i nevoljni. Pomozi nam, Bože, pomoći naša. Zbog slave imena svojega, oslobodi nas i otpusti nam grijehe zbog imena svoga!
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. Mnogi će me u onaj dan pitati: ‘Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?’ Tada ću mu kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!’ Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer — utemeljena je na stijeni. Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika.« Kad Isus završi ove svoje besjede, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom. Ta učio ih kao onaj koji ima vlast, a ne kao njihovi pismoznanci.
Evanđelje dana – komentar Neće svatko tko kaže ili potvrdi da je Isus uskrsli Gospodin i Gospodar njegovog života ući u Kraljevstvo nebesko. Ulazak će biti dopušten samo onima koji stvarno vrše volju Božju. Ovo zvuči vrlo slično onome što čitamo u Jakovljevoj poslanici. Drugim riječima, vjera bez djela je mrtva. Za Isusa, način na koji se živi život pokazuje je li netko jedan od njegovih ljudi, njegovih pravih učenika. Riječi, očito, nisu toliko važne.
Zatim Isus ilustrira što misli u stihu 22. Iako netko verbalno potvrđuje Njegovo gospodstvo i čini izvanredna djela identična onima koje su činili On, njegovi učenici i crkve iz prvih stoljeća, on ipak neće provesti vječnost s Bogom ako nije živio životom učenika kako ga je Isus artikulirao. Na velikom sudu Isus ga neće priznati svojim. Ovo je snažan odlomak koji ulazi u srž Isusove poruke. Biti Isusov sljedbenik znači da su ponašanje i postupci – način na koji živimo naše svakodnevne živote – odraz žive vjere. Štoviše, puke riječi, izvođenje djela, čak i onih čudesnih učinjenih u ime Isusovo, neće utjecati na nečiju vječnu sudbinu. Neće pomoći ni religioznost. Ovo će bez sumnje biti iznenađenje za mnoge.
Isus završava Govor na gori pričom o dvoje ljudi i kućama koje su odlučili sagraditi. Jedna osoba čuje Isusove riječi i djeluje po njima, ostvarujući ih u djelo. Drugi čuje Isusove riječi i ne postupa prema njima. Dvije osobe, dva odgovora na Isusovu poruku. Prva osoba je poput kuće koja je sagrađena na stijeni. Njegovi su temelji jaki i sigurni i mogu izdržati svaki napad. Drugi je kao kuća izgrađena na pijesku. Njegovi temelji su slabi i nestabilni i na kraju će biti uništeni olujom.
