U suvremenom društvu često se ponavlja tvrdnja da znanost i vjera ne mogu zajedno
Akademske dvorane mnogi zamišljaju kao mjesta u kojima nema prostora za Boga, a intelektualni svijet kao područje udaljeno od molitve.
No, život i svjedočanstvo Jamesa M. Toura, jednog od najpriznatijih kemičara današnjice, razbijaju te predrasude. Njegova javna molitva na koljenima usred predavanja na Harvardu postala je snažan znak da se vjera ne skriva, nego živi i svjedoči pa i u najuglednijim znanstvenim institucijama svijeta. javlja portal Vjera.hr
Put od laboratorija do vjere
James M. Tour profesor je organske kemije i nanotehnologije na Sveučilištu Rice u Houstonu, a istodobno gostuje i na mnogim drugim prestižnim sveučilištima. Njegov znanstveni opus obuhvaća istraživanja u području grafena, materijala budućnosti, te nanotehnologije koja pronalazi primjene u medicini, zaštiti okoliša i industriji. Dobitnik je brojnih međunarodnih priznanja, među kojima se ističe Oesperova nagrada za životno djelo, članstvo u Royal Society of Chemistry te mjesto među najutjecajnijim znanstvenicima svijeta.
No, iza svega toga krije se i duboko osobno iskustvo vjere. Rođen u židovskoj obitelji, još je tijekom studija doživio snažno obraćenje na kršćanstvo. Sam svjedoči da ga je susret s Kristom promijenio iznutra: „Gospodine, ja sam grešnik, oprosti mi… Odjednom sam osjetio Kristovu prisutnost i slobodu oproštenja.“
Od tada, Tour je svoju akademsku karijeru i vjeru nerazdvojno povezao. Postao je jedan od potpisnika „Znanstvene izjave neslaganja s darvinizmom“, naglašavajući da sama teorija evolucije ne može objasniti složenost života. Za njega, potraga za istinom ne završava u laboratoriju, nego vodi prema Bogu.
Harvard u tišini pred molitvom
Tijekom nedavnog predavanja na Harvardovu sveučilištu, James Tour se nije zadržao samo na znanstvenim temama. Obraćajući se studentima, govorio im je iz vlastitog iskustva, potičući ih da promisle o uskrsnuću Krista i smislu vjere.
U jednom je trenutku zastao, kleknuo usred učionice i započeo molitvu. Njegove riječi dirnule su sve prisutne:
„Aba, Oče, molim za ove mlade, da danas ponove ovu molitvu: Gospodine, hvala Ti što si umro za mene, jer sam grešnik. Gospodine, vjerujem, ali pomozi mojoj nevjeri. Vjerujem da je Isus Gospodin i da je uskrsnuo od mrtvih. Ispuni me svojim Duhom Svetim i daj da živim za Tebe. Amen.“
Svjedočanstvo koje je obišlo svijet
Nakon molitve, profesor Tour se ponovno obratio studentima i pozvao ih da mu se slobodno jave, bilo osobno bilo putem e-maila, ako žele razgovarati ili imaju pitanja o vjeri. Njegov čin nije ostao samo u dvorani snimke su ubrzo dospjele na internet i društvene mreže, gdje su izazvale veliko zanimanje i raspravu.
Za mnoge, to je bila potvrda da vrhunski znanstvenik ne gubi ništa od svoje stručnosti ako javno svjedoči vjeru. Naprotiv – Tourovo svjedočanstvo pokazuje da se znanost i vjera međusobno ne isključuju, nego mogu zajedno donositi plodove istine i nade.
Ovaj događaj s Harvarda ne govori samo o jednom profesoru, već o svakom od nas. Isus i danas postavlja pitanje: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“ (Lk 9,20). Odgovor na to pitanje ne mjeri se samo riječima, nego i životom. Profesor Tour, znanstvenik svjetskog glasa, pokazao je da se vjera ne boji javnosti i da se i na najneočekivanijim mjestima može čuti iskrena molitva: „Aba, Oče…“
