Nevjerojatno svjedočanstvo iz Mađarske: Tijekom komunističkog progona vjere, djeca u razredu pozvala su Dijete Isusa i tvrde da se ukazao. Priča koja je promijenila živote i potresla čak i ateiste
Otac Norbert podijelio je priču koja ga je i samog, unatoč njegovoj dubokoj vjeri, ostavila zbunjenim. Kako kaže, ljudi ga mogu smatrati zanesenjakom ili ludim, ali jedno ostaje svjedočanstvo 32 učenika jednog mađarskog razreda o događaju koji ih je zauvijek promijenio.
Događaj se zbio u jednoj maloj mađarskoj župi za vrijeme komunizma, u doba kada je Crkva bila pod snažnim pritiskom, a vjernici ušutkani.
Djeca su, unatoč svemu, u obiteljima učena vjeri i s radošću dolazila na vjeronauk te redovito pristupala Svetim sakramentima.
Među njima se posebno izdvajala desetogodišnja Anđelina – tiha, hrabra i duboko pobožna. Zbog svoje vjere često je bila meta učiteljice Gertrude, gorljive ateistice, kojoj je – kako se tada govorilo – povjeren “zadatak” da iskorijeni vjeru iz srca djece.
Anđelina je, tražeći snagu, zamolila župnika da svakodnevno prima Svetu Pričest. To je dodatno izazvalo bijes učiteljice, koja je smišljala načine kako ju poniziti. Nekoliko dana prije Božića, vjerovala je da je pronašla savršen plan.
Tijekom sata obratila se Anđelini i rekla:
– Dijete, ako te roditelji zovu, dolaziš, zar ne? A kada bi zvali tvoju baku, koja je umrla, bi li došla? Ne. A Crvenkapica? Bajka. Sada ćemo nešto pokušati. Izađi iz razreda.
Anđelina je poslušno izašla. Učiteljica se tada obratila učenicima:
– Djeco, zovite je svi zajedno! Anđelina! – povikali su svi. Djevojčica se vratila.
– Vidite, kad netko postoji, on se odazove. Ako ne postoji – neće doći. Ima li itko među vama tko još vjeruje da postoji Dijete Isus?
Nekoliko hrabrih ruku se podiglo. Učiteljica se tada obratila Anđelini:
– Vjeruješ li da će Dijete Isus doći ako Ga pozovete?
– Vjerujem – odgovorila je mirno.
– Onda, zovite ga svi.
U razredu je zavladala tišina. Djeca su pogledavala jedno drugo, ne znajući što da učine. Tada Anđelina stane u sredinu razreda i snažno kaže:
– Dođi, Mali Isuse!
Djeca, sve sigurnija, podignu ruke i počnu zajedno ponavljati: Dođi, Mali Isuse! I dok su njihovi glasovi ispunjavali učionicu, nešto se dogodilo.
Vrata su se odjednom sama otvorila. U razred je ušlo blještavo svjetlo koje se širilo i oblikovalo u svijetlu kuglu. Iz nje je izišlo Dijete – prekrasno, sjajno, blago. Nije govorilo ništa. Samo se smiješilo djeci. A onda je polako nestalo.
Nastala je potpuna tišina.
Tada je učiteljica kriknula:
– On je došao!
Istrčala je iz razreda, zalupivši vratima.
Anđelina je tiho rekla: Vidite, On postoji. Zahvalimo Mu.
Djeca su kleknula i zajedno izmolila Oče naš, Zdravomariju i Slava Ocu.
Nakon toga zvono je zazvonilo, a oni su tiho napustili učionicu.
Vest se brzo proširila. Kada je župnik čuo što se dogodilo, pozvao je djecu i saslušao svako od njih. Sve se slagalo.
Zaključio je da ovo svjedočanstvo ne može biti izmišljeno – jer takva vjera i molitva može doista pomaknuti planine.
Učiteljica je, prema riječima oca Norberta, završila u psihijatrijskoj ustanovi, ponavljajući samo jednu rečenicu: „On je došao.“
I tako je, bez riječi, svjedočila ono protiv čega se cijeli život borila.
