Postoje trenuci kada čovjek učini sve što može, a ipak ne zna kojim putem krenuti. Brinemo se zbog sutrašnjeg dana, pokušavamo pronaći odgovore i držati život pod svojom kontrolom. Upravo tada molitva predanja može postati mjesto susreta s Bogom.
Predati se Bogu ne znači odustati od života niti prestati djelovati. To znači priznati da ne možemo sve razumjeti i da postoji Otac kojemu možemo povjeriti ono što nadilazi naše snage.
Molitva potpunog predanja sv. Charlesa de Foucaulda jednostavna je, ali duboka. U njezinu središtu nije molba da Bog ispuni naše planove, nego spremnost da mi prihvatimo Njegovu volju. To je molitva čovjeka koji Bogu govori: „Vjerujem Ti čak i kada ne znam što slijedi.“
Molitva potpunog predanja nebeskom Ocu
Oče moj nebeski, predajem se Tebi. Čini od mene što se Tebi svidi, što god učiniš sa mnom bit ću Ti na svemu zahvalan. Na sve sam spreman. Sve prihvaćam! Samo nek se vrši
Tvoja volja u meni i u svim stvorenjima. Ništa drugo ne tražim, dobri Bože! Svoju dušu predajem u Tvoje ruke. Predajem je, Bože, sa svom ljubavlju svog srca.
Jer Te ljubim. I jer mi je potrebna Tvoja ljubav. Predajem se u Tvoje ruke s potpunim pouzdanjem jer si Ti moj Otac!
Sv. Charles de Foucauld
Ove riječi posebno snažno mogu odjeknuti kada prolazimo kroz neizvjesnost, strah, razočaranje ili životnu odluku. Vjera ne znači da ćemo uvijek znati zašto se nešto događa.
Ona znači da i usred nepoznatoga možemo znati komu pripadamo. Kada kažemo: „Oče, predajem se Tebi“, Bogu možemo povjeriti obitelj, posao, budućnost, svoje odluke, strahove i sve ono što nam oduzima mir. Možda se okolnosti neće odmah promijeniti, ali molitva može mijenjati naše srce.
Umjesto da sve pokušavamo držati u svojim rukama, učimo živjeti s pouzdanjem da smo mi sami u Božjim rukama. Zato ovu molitvu možemo izgovoriti i sasvim jednostavno prije spavanja: „Oče, Ti znaš ono što ja ne znam. Ti vidiš ono što ja ne vidim. Predajem Ti svoj život i vjerujem Ti.“
