Sveta Mariam od Raspetoga Isusa, poznata i kao Mariam Baouardy, jedna je od zanimljivijih katoličkih mističarki 19. stoljeća. Njezin život obilježili su duboka pobožnost, mistična iskustva, stigme i snažna ljubav prema Duhu Svetome. Uz njezino ime danas se često povezuje i potresno proroštvo o „tri dana tame“, no takve navode potrebno je čitati s razboritošću i razlikovati ih od službenog nauka Crkve.
Tko je bila sveta Mariam od Raspetoga Isusa?
Mariam Baouardy rođena je 1846. godine u Galileji. Pripadala je Grkokatoličkoj melkitskoj Crkvi, a još kao dijete ostala je bez roditelja. Život joj je bio obilježen brojnim kušnjama, ali i snažnom čežnjom da potpuno pripada Bogu.
Nakon burnih godina mladosti svoj je poziv pronašla u redovničkom životu. Ušla je u Karmel u Pauu u Francuskoj te dobila redovničko ime Marija od Raspetoga Isusa. Boravila je i u Indiji, a poslije je sudjelovala u osnivanju Karmela u Betlehemu, gdje je 1878. godine preminula u dobi od 32 godine.
Bila je posebno poznata po pobožnosti prema Duhu Svetome, poniznosti i jednostavnosti. Sebe je nazivala „malim ništa“, naglašavajući da čovjekova veličina nije u izvanrednim darovima, nego u potpunom pouzdanju u Boga.
Proroštvo o tri dana tame koje joj se pripisuje
Uz svetu Mariam kasnije su se počeli povezivati navodi o velikim ratovima, nemirima i takozvana „tri dana tame“. U jednom od najčešće prenošenih tekstova pripisuje joj se upozorenje da će narodi biti potreseni ratovima i revolucijama te da će tijekom tri dana tame stradati velik dio čovječanstva.
U tim se zapisima pojavljuje i dramatična tvrdnja da bi nakon toga mogla preživjeti tek četvrtina čovječanstva.
Ipak, ovdje je potrebna velika opreznost. Takve riječi ne treba predstavljati kao službeno crkveno proročanstvo niti kao sigurnu najavu budućih događaja. Privatne objave, mistična iskustva i tekstovi koji se tijekom vremena pripisuju pojedinim svecima nisu isto što i Sveto pismo niti pripadaju obvezujućem nauku vjere.
Zato poruka ovakvih tekstova za kršćanina ne bi trebala biti strah ili računanje kada će se nešto dogoditi, nego poziv na obraćenje, molitvu i život s Bogom.
Poniznost, poslušnost i milosrđe u središtu njezine duhovnosti
Sveta Miriam otkriva što je poniznost i kaže: Oholost! Nju sve izluđuje, sve joj je dosadno, sve je ljuti, sve je ponižava. Oholost, sve je revoltira, sve je žalosti. Ona u ovom i u budućem svijetu donosi samo tjeskobu, , dok poniznost u ovom i budućem svijetu donosi samo radost.
Sotona je u duhovnom boju napadao sveticu upravo tu. Bio je spreman učiniti sve kako bi je nagovorio da prigovara i pobuni se protiv trpljenja, protiv svoje sudbine i protiv Božje volje. Ukratko, sotona ju je želio
frustirati. Međutim, Gospa je bila poučila sveticu poniznosti pa ju upozorila riječima: Uvijek budi zadovoljna! Poniznost se s ničime ne uznemiruje, ona je uvijek sretna!
U predajama o duhovnim borbama svete Mariam posebno se ističu tri vrline: milosrđe, poniznost i poslušnost. Upravo su one snažno obilježile njezin duhovni život.
Kada bi bila suočena s vlastitom slabošću i grijehom, nije se oslanjala na sebe, nego na Božje milosrđe. Smisao njezine duhovnosti može se sažeti u jednostavnoj istini: čovjek je slab, ali Bog je velik i milosrdan.
Mariam je snažno upozoravala i na oholost. Poniznost za nju nije značila ponižavanje samoga sebe, nego potpuno predanje Bogu i prihvaćanje Njegove volje.
Naglašavala je i poslušnost. Duša koja želi pripadati Kristu ne može Mu se predati samo napola. Kršćanski život traži odluku da Boga stavimo ispred vlastite oholosti, tvrdoglavosti i želje da uvijek bude po našemu.
U njezinim duhovnim iskustvima posebno mjesto imala je i Crkva. U kušnjama je ostajala čvrsto vezana uz nju, doživljavajući je kao svoju majku i mjesto sigurnosti u duhovnoj borbi.
Njezina poruka nije strah, nego pouzdanje u Boga
Kada danas čitamo dramatična proročanstva koja se pripisuju svetoj Mariam, lako je usredotočiti se samo na tamu, ratove i katastrofe. Međutim, time možemo previdjeti ono mnogo važnije što nam njezin život ostavlja.
Mariam nije živjela od straha. Živjela je od pouzdanja u Boga.
Njezina poniznost, ljubav prema Duhu Svetome, poslušnost i ustrajnost u patnji ostaju mnogo sigurniji putokaz od pokušaja određivanja budućih događaja.
Kršćanin nije pozvan živjeti u strahu od onoga što bi se moglo dogoditi sutra. Pozvan je danas biti spreman za susret s Bogom kroz molitvu, obraćenje, sakramente, milosrđe i ljubav prema bližnjemu.
Duša koja ne daje sve jest mlaka duša i on će je ispljunuti iz usta. Gospa joj je pokazala također da nas poslušnost čuva od svih zamki sotone. Sveta Mariam od Raspetoga Isusa podsjeća nas da prava snaga nije u tome da znamo što će se dogoditi, nego da znamo Kome pripadamo.
