Crkva je jučer, 18. listopada, proslavila blagdan svetog Luke evanđelista, liječnika i vjernog suradnika apostola Pavla. Njegov život i danas nas podsjeća da je najveće ozdravljenje ono koje Bog donosi ljudskom srcu.
Postoje sveci čiji život i nakon gotovo dvije tisuće godina nastavlja govoriti ljudima na poseban način. Među njima je i sveti Luka evanđelist, kojega je Katolička Crkva jučer, 18. listopada, proslavila kao čovjeka koji je svoje znanje, sposobnosti i život stavio u službu Kristova Evanđelja.
Bio je liječnik, obrazovan čovjek i vjerni suradnik svetoga Pavla, ali ono po čemu ga vjernici posebno pamte jest njegova sposobnost da nam približi Isusovu dobrotu i milosrđe.
U svijetu u kojem mnogi traže ozdravljenje tijela, a istodobno nose duboke rane u duši, život svetog Luke donosi snažnu poruku.
On je dobro poznavao ljudsku patnju, bolest i nemoć, ali je kroz vjeru otkrio da čovjeku nije potrebna samo tjelesna pomoć. Potrebni su mu ljubav, oprost, nada i susret s Bogom koji nikada ne napušta svoju djecu.
Zahvaljujući njegovu Evanđelju danas poznajemo neke od najdirljivijih Isusovih prispodoba i događaja. Upravo Luka posebno ističe Kristovu blizinu siromašnima, bolesnima, grešnicima i svima koje je društvo odbacivalo.
Njegove riječi nisu ostale samo zapis prošlosti, nego i danas pozivaju svakoga od nas da prepoznamo Božje milosrđe u vlastitom životu.
Liječnik koji je svijetu ostavio svjedočanstvo Božje ljubavi
Prema crkvenoj predaji, sveti Luka potjecao je iz Antiohije u Siriji. Živio je u prvom stoljeću, a apostol Pavao u Poslanici Kološanima spominje ga kao ljubljenoga liječnika (Kol 4,14).
Luka nije pripadao Dvanaestorici apostola, ali je postao jedan od najvažnijih svjedoka prve Crkve. Kao Pavlov suradnik sudjelovao je u širenju kršćanske vjere i ostao uz njega u teškim trenucima.
U Drugoj poslanici Timoteju nalazimo kratke, ali snažne riječi:
„Luka je jedini sa mnom.“ (2 Tim 4,11)
Koliko se samo vjernosti krije u toj rečenici! Dok su drugi bili odsutni, Luka je ostao uz Pavla. Njegova prisutnost pokazuje da se ljubav prema Bogu ne očituje samo velikim riječima, nego i spremnošću da budemo uz čovjeka kada mu je najteže.
Sveti Luka tradicionalno se smatra piscem trećeg Evanđelja i Djela apostolskih. U tim dvjema novozavjetnim knjigama ostavio je dragocjeno svjedočanstvo o Isusovu životu, djelovanju Duha Svetoga i počecima Crkve.
Posebno mjesto u njegovu Evanđelju zauzimaju događaji povezani s Blaženom Djevicom Marijom i Isusovim djetinjstvom. Upravo kod Luke čitamo o navještenju, Marijinu pohodu Elizabeti, Isusovu rođenju u Betlehemu i pastirima kojima je objavljena radosna vijest.
Crkvena predaja također povezuje svetog Luku sa slikanjem prvih prikaza Blažene Djevice Marije. Zbog toga ga se štuje kao zaštitnika umjetnika i slikara, iako povijesno nije potvrđeno da je osobno naslikao ikone koje mu se pripisuju.
Sveti Luka osobito je poznat kao zaštitnik liječnika i zdravstvenih djelatnika, ali i umjetnika.
Što nas sveti Luka danas uči o milosrđu i praštanju?
Kada otvorimo Lukino Evanđelje, susrećemo Isusa koji ne okreće leđa ranjenom čovjeku. On prilazi onima koje drugi izbjegavaju, podiže pale i vraća dostojanstvo ljudima koji su izgubili nadu.
Upravo nam je Luka sačuvao prispodobu o milosrdnom Samarijancu, čovjeku koji nije prošao pokraj ranjenika, nego se zaustavio i pomogao mu.
Ta nas prispodoba podsjeća da prava vjera nije samo u riječima, nego u djelima ljubavi.
U Lukinu Evanđelju nalazimo i prispodobu o izgubljenom sinu, jednu od najljepših slika Božjeg oprosta. Otac ne odbacuje sina koji se vraća nakon svojih pogrešaka, nego ga prima raširenih ruku.
Koliko je samo ljudi danas kojima je potrebna upravo takva poruka! Koliko je onih koji misle da su previše pogriješili da bi im Bog mogao oprostiti!
Sveti Luka pokazuje nam da Božje milosrđe nije rezervirano za savršene. Ono je dar svakome tko iskreno otvori srce Gospodinu.
Njegovo Evanđelje govori i o Isusovoj brizi za bolesne. Luka opisuje kako je Isus polagao ruke na bolesnike i ozdravljao ih (usp. Lk 4,40).
No Kristovo poslanje bilo je mnogo veće od tjelesnog ozdravljenja. Došao je spasiti čovjeka, osloboditi ga grijeha i otvoriti mu put prema vječnom životu.
Zato je poruka svetog Luke posebno važna i danas. Možda ne možemo ukloniti svaku bolest, riješiti svaki problem ili promijeniti sve okolnosti svojega života, ali možemo drugome pružiti ljubav, razumijevanje i nadu.
Možemo biti poput milosrdnog Samarijanca. Možemo posjetiti bolesnika, utješiti osamljenu osobu, oprostiti onome tko nas je povrijedio ili pomoći čovjeku koji je izgubio vjeru u dobrotu.
Sveti Luka nas uči da je najljepši način naviještanja Evanđelja živjeti ljubav koju je Isus pokazivao svakom čovjeku.
Prema staroj predaji, sveti Luka umro je u dubokoj starosti, a njegove se relikvije danas posebno časte u Padovi. Njegov se spomen kroz stoljeća proširio cijelom Crkvom.
Iako je od njegova zemaljskog života prošlo gotovo dvije tisuće godina, poruka koju nam je ostavio nije izgubila snagu.
Jučerašnji blagdan svetog Luke zato ne bi trebao ostati samo datum u crkvenom kalendaru. Neka nam bude poticaj da danas nekome budemo znak Božje blizine.
Jer možda upravo pokraj nas živi osoba kojoj nisu potrebne velike riječi, nego malo pažnje, iskrena molitva i srce spremno pomoći.












