Jeste li umorni od robovanja vašem grijehu? Je li moguće nadvladati grijeh? Ako jest, kako
to možemo? Kako prestati ponavljati jedan te isti grijeh?
Kao kršćanin u vama se odigrava stalna borba – tijela protiv duha. Imate dvije naravi –
duhovnu (nanovorođenu) i tjelesnu (grešnu) koje su u konstantnom konfliktu jedna protiv
druge. Vaša stara tjelesna narav želi griješiti protiv Boga, želi se prepustiti kušnji, ugađati
tijelu; dok vaša nova duhovna narav ne želi griješiti, već želi slušati Boga, hodati blisko s
Bogom i vršiti Božju volju.
„Jer tjelesno rasuđivanje je smrt, a duhovno rasuđivanje je život i mir. Zato je tjelesno rasuđivanje neprijateljstvo prema Bogu: Zakonu Božjemu nije podvrgnuto, niti pak može biti. Stoga oni koji su u tijelu, ne mogu ugoditi Bogu.“ /Rimljanima 8,6-8 U situacijama u kojima se određena ponašanja stalno ponavljaju, potrebno je zamoliti Isusa da osvijetli njihove uzroke, raskrinka laži koje iza njih stoje.
Često se događa da upadamo u jedne te iste grijehe. Cijelo vrijeme se kajemo a ponavljamo grijeh što nije dobro za naše živote. Za mnoge je to izvor frustracije. Ispovijedaju se, imaju snažnu odluku popravljanja… i od toga ništa. Volja im uopće ne koristi.
Kako se osloboditi ponavljajućih grijeha?
Kad bih znala odgovor na to pitanje, morala često se kajati a ponavljamo opet ostao Ali, ozbiljno govoreći, nesumnjivo je da nas Bog djelotvornije liječi od grijeha ako mu više dozvoljavamo doseći njihove korijene.
Naši se ispiti savjesti, ispovijedi, često zaustavljaju na razini vanjskih simptoma, odnosno, grešnih čina. Ali iza njih se kriju složene i neimenovane težnje, koje su njihovi pokretački motori.
Kad se koncentriramo samo na promjeni mišljenja, slični smo onomu tko bi htio pročistiti prljavu vodu za piće, umjesto da se posveti čišćenju izvora. Donosimo dobre odluke, želimo promijeniti naše ponašanje, ali ne brinemo se o dubini srca, koje je izvor naših težnja, odluka i čina. Isus govori da iz ljudskog srca proizlaze sve loše stvari. Ako počinimo grijeh, to znači da u našem srcu postoji nešto loše, nekakvo lažno uvjerenje. Dok ono ne ozdravi pod svjetlom Božje istine, iznova ćemo ponavljati iste pogreške.
Jer grijeh se rađa iz lažna ostvarivanja stvarnosti. Kad bismo vidjeli stvari takvima kakve one jesu, ne bismo pružali ruku na grijeh. Zlo je zlo i u njemu nema ništa privlačna. Zbog toga nas zlo mora iskušavati,
odnosno, mora skrivati svoj jad u lijepu pakiranju. A mi mu dozvoljavamo da nas prevari.
Stoga, kako činite svoj grijeh? Dokle ste stigli? Kako priznajete svoj grijeh? Kako se borite protiv svog grijeha? Ovakva pitanja zahtijevaju našu pažnju; ali samo dio naše pažnje. Samoispitivanje nam može pomoći u prepoznavanju stanja naše duše, ali ne može promijeniti stanje naše duše.
Gdje god se nađemo u tim pitanjima, ako bismo sve više mrzili grijeh, pred nama je samo jedan put: sve više voljeti Krista. …Sasvim je nemoguće opisati što je sve Sveti nad svetima pretrpio od ovih bezdušnik.
Pogled na sve to ostavljao bi me bez daha. Stvarno bih se razboljela osjećajući se kao da neću preživjeti. Međutim moramo se sramiti zbog naše slabosti i osjetljivosti koja nas ostavlja nesposobnima da mirno saslušamo opis muka, ili da pričamo bez odbojnosti o tim trpljenjima, koje je naš Gospodin podnio tako mirno istrpljivo za naše spasenje.
Užas koji osjećamo je tako velik, kao kad je ubojica prisiljen položiti ruke na rane koje je on sam zadao svojoj žrtvi. Isus je sve pretrpio, a da usta nije otvorio. Čovjek je taj, grešni čovjek, koji je počinio sve te zločine protiv onoga, koji je njegov Brat, njegov.
Otkupitelj i njegov Bog. I ja, i ja sam velika grješnica, i moji grijesi su uzrokovali ta trpljenja. Na dan suda, kada će sve skriveno biti otkriveno, vidjeti ćemo naš dio, koji smo uzrokovali u trpljenju Sina Božjega.
Vidjeti ćemo koliko smo mu trpljenja uzrokovali grijesima koje smo stalno ili često ponavljali, a ti grijesi su ustvari vrsta pristanka koji smo dali Isusovim okrutnim neprijateljima, da izvrše mučenja na Isusu. Pa ako se, jao, ozbiljno osvrnemo na to, shvatiti ćemo da bismo trebali neprestano ponavljati ove riječi iz molitvenika:
‘Gospodine, daj radije da umrem, nego da te svojevoljno grijesima uvrijedim.’
Ali ponavljamo, ako hranite svoje tijelo, a ne Duh, izgubit ćete tu borbu i hodati potišteni, prazni, slabi, obeshrabreni, depresivni.
Podložni svakojakoj kušnji. Morate se naučiti predavati Bogu svaki aspekt vašega života. Budite odlučni u provođenju svog vremena u Riječi Božjoj, molitvi i s drugim iskrenim kršćanima, i neminovno ćete zadobiti borbu. To je obećanje koje imamo. Sve ostalo je nevjera i tjelesnost, a ne put kršćanina.
Grijeh nam se čini voljenim samo onda kada Krist to nije. Dakle, samo naprijed i usporedite svoje grijehe s Njim: njihovu crninu s Njegovim svjetlom, njihov sram s Njegovom slavom, njihovu okrutnost s Njegovom milošću, njihov pakao s Njegovim nebom. Za sada vidimo samo zrake Kristove ljepote.
Ali čak i najmanja od njih zasjenjuje najprivlačniji grijeh. Poništavaju nas samo grijesi koje volimo. Jedini Spasitelj od voljenih grijeha je voljeni Krist.
Budite odlučni u provođenju svog vremena u Riječi Božjoj, molitvi i s drugim iskrenim kršćanima, i neminovno ćete zadobiti borbu. To je obećanje koje imamo. Sve ostalo je nevjera i tjelesnost, a ne put kršćanina.
Kada se iskreno pokajemo za svoje grijehe i prestanemo ponavljati isti grijeh
onda ćemo osjetiti Božju snagu u nama i promjenu u svom životu.
Autor: Rastimo u vjeri
