Evanđelje dana za srijedu, 30. listopada 2024. godine: Doći će s istoka i zapada i sjesti za stol u kraljevstvu Božjemu. (Luka 13, 22-30)
Prvo čitanje:
Ef 6, 1-9
Ne naoko, kao oni koji se ulaguju ljudima, nego kao sluge Kristove.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Djeco, slušajte svoje roditelje u Gospodinu jer to je pravedno. Poštuj oca svoga i majku — to je prva zapovijed s obećanjem: da ti dobro bude i da dugo živiš na zemlji. A vi, očevi, ne srdite djece svoje, nego ih odgajajte stegom i urazumljivanjem Gospodnjim! Robovi, slušajte svoje zemaljske gospodare kao Krista — sa strahom i trepetom, u jednostavnosti srca. Ne naoko, kao oni koji se ulaguju ljudima, nego kao sluge Kristove koje zdušno vrše volju Božju, dragovoljno služe — kao Gospodinu, a ne ljudima, znajući da će svatko, bio on rob ili slobodnjak, učini li što dobro, za to dobiti plaću od Gospodina. I vi, gospodari, isto se tako vladajte prema njima, kanite se prijetnje znajući da je i njihov i vaš Gospodar na nebesima i da u njega nema pristranosti. Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 145, 10-14
Pripjev: Vjeran je Gospodin u svim riječima svojim.
Nek te slave, Gospodine, sva djela tvoja i tvoji sveti nek te blagoslivlju! Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva, neka o sili tvojoj govore.
Nek objave ljudskoj djeci silu tvoju i slavu divnoga kraljevstva tvoga. Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno, tvoja vladavina za sva pokoljenja.
Vezani članci:
Evanđelje dana, 10. veljače 2026.: Bog gleda srce 10. veljače 2026. 08:20 U današnjem Evanđelju Isus se suočava s farizejima i pismoznancima koji više pažnje posvećuju izvanjskim pravilima nego istinskoj poslušnosti Bogu.…
Vjeran je Gospodin u svim riječima svojim i svet u svim svojim djelima. Gospodin podupire sve koji posrću i pognute on uspravlja.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki U ono vrijeme: Isus je prolazio i naučavao gradovima i selima. Reče mu tada netko: »Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?« A on im reče: »Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći. Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: ’Gospodine, otvori nam!’, on će vam odgovoriti: ’Ne znam vas odakle ste!’ Tada ćete početi govoriti: ’Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!’ A on će vam reći: ’Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!’ Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene. I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji.« (Luka 13, 22-30)
Evanđelje dana – komentar Evanđelist Luka ističe da Isus ide u Jeruzalem i da poučava u gradovima i selima dok prolazi kroz njih. Isus mora biti u Jeruzalemu do Pashe kako bi se ispunila proročanstva o Njemu. Međutim, Njemu se ne žuri stići onamo prije toga. Odvaja svoje vrijeme za poučavanje u naseljenim mjestima i onima koje susreće na putu dok ide prema jugu. Upravo u takvom okruženju netko mu postavlja pitanje zapisano u stihu 23.
Pitanje glasi: “Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?” Ovo pitanje nije samo radoznalost. S jedne strane, kroz prispodobe o gorušičinom zrnu i kvascu (Luka 13, 18-21) činilo se da će mnogi biti spašeni. S druge strane, upozorenja običnim ljudima da se pokaju, iako nisu činili ništa što bi izvana bilo zlo (Luka 13, 1-5), izgleda kao da će se malo spasiti.
Naravno, u pozadini ovog pitanja je ideja spasenja. Spasenje od čega? Naravno da se misli od Božjeg suda, vremenitog i vječnog, te pakla.
Bez obzira na to što je čovjek namjeravao svojim posebnim pitanjem, Isusov odgovor usmjeren je svim prisutnim ljudima i tiče se toga da budu sigurni za vječnost unutar Božjeg kraljevstva. Njegov naglasak je na tome da učinite sve što možete kako biste bili sigurni da ste spašeni i da nećete biti isključeni iz Božjeg Kraljevstva.
A on im reče: “Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći.”
Kontekst je jasan da su to vrata u Kraljevstvo Božje, vrata vječnog spasenja; ova vrata su uska. Ovo je slično onome što je Isus rekao u Mateju 7, 13-14: “Uđite na uska vrata; jer široka su vrata i širok je put koji vodi u propast, i mnogo ih je koji njime idu …” Suprotno uvriježenom mišljenju, nema mnogo puteva do neba – nema mnogo puteva do Boga. Postoji samo jedan. Isus je rekao: “Ja sam put i istina i život; nitko ne dolazi k Ocu osim po meni” (Ivan 14, 6). Apostol Petar hrabro je naviještao Isusa Krista Velikom vijeću koje ga je uhitilo i zatim zaključio: “I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti” (Djela 4, 12).
Težnja za ulaskom na uska vrata mora biti prioritet koji se ne odgađa, jer kao što Izaija 55, 6-7 upozorava i potiče: “Tražite Jahvu dok se može naći, zovite ga dok je blizu! Nek` bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek` se vrati Gospodu, koji će mu se smilovati, k Bogu našem jer je velikodušan u praštanju.” To je prekrasna ponuda, ali je dostupna samo ograničeno vrijeme svakom pojedincu. Isus proširuje ovo upozorenje: “… jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći.”
Danas morate biti sigurni da ste jedan od onih koji su spašeni. Ako ne znate biste li otišli u raj, danas je dan da se pokajete i položite svoju vjeru u Gospodina Isusa Krista. Sutra bi moglo biti prekasno. Sigurno ne želite biti osuđeni na Sudnji dan.
Također, uzmite Isusovo upozorenje k srcu dok svjedočite ljudima. Postoji hitnost u poruci evanđelja. Samo Bog zna koliko vremena pojedinac ima da se pokaje i povjeruje, prije nego bude prekasno.
