Isus u Presvetom Oltarskom Sakramentu ostaje među nama kao trajni znak svoje ljubavi i blizine. Pred Njega ne moramo dolaziti s velikim riječima niti skrivati ono što nas boli. Možemo doći umorni, opterećeni, zahvalni, ranjeni ili puni pitanja i jednostavno ostati pred Njim.
Upravo tišina pred Presvetim može postati mjesto na kojem čovjek ponovno otkriva da nije sam. Ovaj susret nije samo pobožna navika, nego poziv da Kristu predamo svoju volju, strahove, želje, grijehe i budućnost.
Sveti Alfons Marija de Liguori snažno je promicao pohode Presvetom Sakramentu i poučavao vjernike da pred euharistijskim Isusom otvore srce Božjoj ljubavi.
Molitva koja slijedi vodi upravo prema takvom predanju: od klanjanja i zahvalnosti do kajanja, ljubavi, molitve za duše u čistilištu i obraćenje grješnika.
Pred Presvetim ne moraš skrivati ništa
Pred Isusom možemo skinuti teret koji možda dugo nosimo pred ljudima. On poznaje naše slabosti prije nego što ih izgovorimo. Poznaje borbe koje nitko drugi ne vidi, molitve koje još nisu uslišane i rane o kojima možda nikome ne govorimo.
Zato klanjanje nije samo vrijeme u kojem nešto tražimo od Boga. To je prije svega vrijeme u kojem dopuštamo Bogu da bude Bog u našem životu.
Kada kleknemo pred Presvetim, priznajemo da nam On treba. Priznajemo da sami ne možemo sve riješiti, kontrolirati niti razumjeti. Upravo tada jednostavna molitva može postati duboki čin povjerenja: „Isuse, evo me. Ti znaš sve. Predajem Ti sebe.“
U toj predaji srce polako uči da mir ne dolazi uvijek onda kada se okolnosti promijene. Ponekad mir dolazi kada usred nepromijenjenih okolnosti ponovno shvatimo da je Krist s nama.
Molitva koja cijeli život stavlja u Isusove ruke
Sljedeća molitva pripisuje se duhovnoj tradiciji svetog Alfonsa Marije de Liguorija, crkvenog naučitelja i velikog promicatelja pobožnosti prema Presvetom Sakramentu. Njezine riječi vode vjernika prema klanjanju, zahvalnosti i potpunom predanju Kristu.
Ne molite je samo usnama. Zastanite kod riječi koje vas posebno dotaknu. Ako možete, izmolite je pred Presvetim Oltarskim Sakramentom i dopustite da nakon posljednje riječi ostane nekoliko trenutaka tišine.
Molitva Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu
Moj Gospodine Isuse Kriste,
koji kroz ljubav koju nosiš prema ljudima,
ostaješ s njima dan i noć u ovom Sakramentu, punom milosrđa i ljubavi,
išćekuješ, pozivaš i primaš sve koji Ti dođu u posjet,
vjerujem da si Ti prisutan u Sakramentu oltara.
Od bezdana moga ništavila, obožavam Te.
Zahvaljujem Ti na milosti koju si mi darovao,
i što si mi dao sebe u ovom Sakramentu,
i svoju svetu majku Mariju kao moju zagovornicu,
i jer si me pozvao u ovu crkvu.
Poštujem Tvoje srce puno ljubavi:
prvo, zahvalnost za ovaj veliki dar;
drugo, jer želim ispraviti sve uvrede koje Ti
u ovom Sakramentu primaš od neprijatelja;
treće, ovim posjetom želim Te obožavati na svim mjestima
na zemlji u kojima si Ti prisutan u ovom Sakramentu
i na mjestima u kojima si najmanje prihvaćen
i u kojima si najviše odbačen.
Moj Isuse, volim Te svim srcem svojim.
Žao mi je što sam toliko puta uvrijedio Tvoju beskonačnu dobrotu.
Namjera mi je, uz pomoć Tvoje milosti,
više Te nikada ne povrijediti,
i u ovom trenutku, koliko god je moguće,
posvećujem cijelo svoje biće Tebi.
Dajem Ti cijelu svoju volju, ljubav i želje koje imam.
Od ovog trenutka, učini sa mnom i sa svime u mom posjedu
što je prema Tvojoj volji.
Molim i žudim jedino za Tvojom svetom ljubavi,
darom trajne ustrajnosti i savršenim ispunjenjem Tvoje volje.
Preporučam Ti duše u Čistilištu.
I osobito one koje su se najviše posvetile Presvetom Sakramentu
i Blaženoj Djevici Mariji.
Preporučam Ti sve siromašne grješnike.
Konačno, dragi moj Spasitelju,
ujedinjujem sve svoje osjećaje s naklonostima Tvoga Srca punog ljubavi,
i tako ujedinjene nudim ih Tvom vječnom Ocu,
i molim Ga, u Tvoje ime i zbog Tebe,
da ih primi i prihvati.
Amen.
Kada završite molitvu, nemojte odmah ustati i otići. Ostanite trenutak u tišini. Ne morate više ništa govoriti. Predajte Isusu osobu za koju brinete, problem koji ne možete riješiti, grijeh zbog kojega se kajete i budućnost koju ne možete predvidjeti.
Kristu nije potrebno naše savršenstvo da bismo Mu došli. Potrebno je otvoreno srce koje Mu želi pripadati.
Možda se nakon molitve neće odmah promijeniti ono što vas čeka izvan crkve. Ali susret s Isusom može mijenjati ono što se događa u nama. A kada se srce nauči oslanjati na Krista, i najveći teret više ne nosimo sami.
