Bog uvijek čuje srce koje Mu se ponizno obraća
Isus je duboko dirnut jednostavnim, iskrenim molitvama koje izlaze iz srca čovjeka u potrebi. Nisu Mu potrebne duge rečenice ni savršeno oblikovane riječi dovoljno je jedno iskreno: „Gospodine, pomozi!“
Evanđelja nam pokazuju primjere tih molitava koje su odmah dotaknule Božje srce:
„Gospodine, ako hoćeš, možeš me ozdraviti“ molitva gubavca;
„Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se“ vapaj jerihonskog slijepca;
„Gospodine, sjeti me se kada dođeš u svoje kraljevstvo“ – molitva dobrog razbojnika.
Isus ne čeka. On odgovara odmah, ganut vjerom i povjerenjem onih koji Ga prizivaju.
Isusov primjer molitve
I sam se Gospodin često povlačio u molitvu. Evanđelja svjedoče kako bi rano ujutro odlazio na samotno mjesto i molio Oca. Njegove su molitve bile jednostavne, ali pune ljubavi:
„Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje“,
„Oče, hvala ti što si me uslišao.“
Time nam pokazuje da prava molitva nije u mnoštvu riječi, nego u povezanosti s Bogom.
Strjelovite molitve dah duše
Crkva nas uči da i mi možemo svakoga dana upućivati strjelovite molitve – kratke vapaje srca koji poput strelice pogađaju Nebo.
„Gospodine, smiluj se meni grešniku.“
„Gospodine, ti sve znaš – tebi je poznato da te ljubim.“
„Gospodine, vjerujem – pomozi mojoj nevjeri.“
„Gospodin moj i Bog moj!“
Te jednostavne riječi nose duboku vjeru i povjerenje. One su poput duhovnog daha koji nas povezuje s Bogom usred svakodnevice, u poslu, tišini ili trpljenju.
Molitva nadahnuće svakog trenutka
Često nije ni potrebno izgovoriti riječi. Dovoljan je pogled prema nebu, tiha misao, ili osjećaj ljubavi prema Bogu. On razumije i ono što ne znamo reći.
Duša koja živi u prijateljstvu s Bogom moli gotovo neprimjetno kao da diše Njegovu prisutnost. Takva molitva postaje izvor snage, mira i blagoslova u svakom trenutku života.