Bog ne traži od čovjeka savršen život bez ijednog pada. Traži srce koje mu se želi vratiti. Upravo zato molitva postaje posebno snažna kada pred Gospodina donesemo ono što bismo najradije sakrili: svoje grijehe, slabosti, strahove, nemir, ljutnju i trenutke u kojima smo se udaljili od Njega.
Kršćanska snaga nije u strahu od Sotone, nego u pouzdanju u Isusa Krista. Kada čovjek iskreno prizna da bez Boga ne može, kada moli za oproštenje i ponovno mu preda svoj život, otvara prostor milosti.
Ne moramo tražiti posebne formule ni riječi kojima ćemo „uplašiti zlo“. Potrebno je vratiti pogled Kristu, jer ondje gdje se čovjek čvrsto drži Boga, tama više nema posljednju riječ.
Najveća pobjeda počinje povratkom Bogu
Zlo želi čovjeka uvjeriti da nakon grijeha nema smisla ponovno moliti. Želi da se osjećaj krivnje pretvori u udaljavanje od Boga, a jedan pad u odustajanje. Evanđelje, međutim, govori drukčije: Bog poziva čovjeka da ustane i vrati mu se.
Pokajanje zato nije znak poraza. Ono je početak ozdravljenja srca. Reći: „Gospodine, pogriješio sam, oprosti mi“ znači priznati da nam je potrebna Njegova milost. Upravo tada prestajemo opravdavati svoje slabosti i dopuštamo Bogu da nas mijenja.
Možda si zanemario molitvu. Možda si dopustio ljutnji da upravlja tvojim riječima. Možda nosiš teret odluke zbog koje se kaješ ili se već dugo boriš s istom slabošću.
Nemoj zbog toga zaključiti da ti je Bog zatvorio vrata. Vrati mu se.
Ne čekaj da postaneš „dovoljno dobar“ kako bi počeo moliti. Dođi Bogu upravo sada, sa stvarnim životom koji nosiš.
Molitva predanja: Gospodine, bez Tebe ne želim dalje
Gospodine Isuse, dolazim pred Tebe onakav kakav jesam. Ti poznaješ moje srce, moje dobre namjere, ali i svaki moj grijeh, slabost i pad. Ništa Ti ne mogu sakriti i ništa više ne želim skrivati.
Oprosti mi za trenutke kada sam živio kao da Te ne trebam. Oprosti mi kada sam zaboravio moliti, kada nisam znao zahvaliti, kada sam povrijedio druge riječima ili postupcima i kada sam dopustio ljutnji, strahu ili sebičnosti da budu jači od ljubavi.
Isuse, očisti moje srce i vrati me na svoj put. Ne dopusti da me prošlost udalji od Tebe. Kada padnem, daj mi snage ponovno ustati. Kada se bojim, podsjeti me da nisi daleko. Kada me obuzme nemir, nauči me osloniti se na Tebe. Kada dođu kušnje, sačuvaj moje srce od svega što me odvaja od Tvoje ljubavi.
Odričem se svega što me vodi u grijeh i biram Tebe. Predajem Ti svoju prošlost, sadašnjost i budućnost. Predajem Ti svoju obitelj, posao, brige, zdravlje, planove i sve ono što ne mogu promijeniti vlastitim snagama.
Gospodine, ostani uz mene kada mi je teško i ne dopusti da zaboravim da pripadam Tebi. Nauči me moliti kada nemam riječi, vjerovati kada ne razumijem i zahvaljivati čak i onda kada još ne vidim rješenje.
Isuse, Ti budi moja snaga kada sam slab, moje svjetlo kada ne vidim put i moj mir kada se sve u meni uznemiri. Vodi me putem koji vodi k Tebi. Želim ponovno početi s Tobom. U Tvoje ruke stavljam svoj život i vjerujem Tvojoj milosti. Amen.
Molitva nije čarobna formula niti skup riječi koje djeluju same od sebe. Njezina snaga nalazi se u Bogu kojemu se obraćamo. Zato kršćanin ne treba živjeti zaokupljen pitanjem koliko se Sotona boji određene molitve. Mnogo je važnije pitati: pripada li moje srce Kristu?
Kada molimo, opraštamo, kajemo se, pristupamo sakramentima i nastojimo živjeti Evanđelje, naš se život sve više usmjerava prema Bogu. Upravo je takav život najbolji odgovor na tamu.
Ako danas nosiš nešto teško, započni jednostavno. Reci Isusu istinu o sebi. Ne skrivaj svoje rane i ne uljepšavaj svoje slabosti. Predaj mu ih i dopusti da novi početak započne jednom iskrenom molitvom.
