Kad bismo bar mogli svi postati ono o čemu danas razmatramo s mudrim Kempencem, a to je biti dobar i miroljubiv čovjek.
Takav čovjek umiruje druge mirom koji nosi u sebi, a primio ga je od Gospodina. Suprotnost njemu je strastven čovjek koji lako povjeruje zlu i dobro okreće na zlo.
Smiren čovjek o nikome ne sumnja jer primajući oproštenje od Gospodina za svoje grijehe, može razumjeti slabosti drugih te ih tješiti utjehom koju je i sam primio.
Dobar i miroljubiv čovjek najprije revnuje oko samoga sebe da bi onda s pravom mogao revnovati i oko svoga bližnjeg. Živjeti s takvim ljudima je Božji dar i užitak. Međutim, da bismo i sami takvi postali, trebamo se učiti živjeti sa surovima i opakima, razuzdanima ili neprijateljski raspoloženima prema nama, stjecajući tako velike milosti.
Želimo li da nas ljudi podnose jer smo nesavršeni, mi prvo trebamo podnositi druge. Učini Oče moje srce dobrim i miroljubivim po Presvetom Srcu Isusovu.
