Na zagrebačkoj Opatovini, u živim jaslicama zajednice Zajednica Cenacolo, ne stoje samo likovi iz Betlehema, nego stvarni ljudi sa stvarnim ranama i još stvarnijom nadom.
Petar i Igor, koji danas utjelovljuju svetog Josipa i kralja Baltazara, ne glume oni svjedoče. Njihovi životi govore o Božjoj upornosti, strpljenju i snazi koja obnavlja čovjeka iznutra.
Žive jaslice tako postaju mjesto susreta ne samo s Isusovim rođenjem, nego i s istinom da se Bog i danas rađa u slomljenim ljudskim srcima.
Od ovisnosti do služenja: Petrov put
Petar je u zajednicu ušao s 23 godine, zarobljen ovisnošću o kocki. Njegov „stari život“ odvijao se upravo ondje gdje se danas uprizoruju jaslice u Tkalčićevoj ulici, nekoliko koraka od Opatovine, gdje je radio kao ugostitelj. Danas, stojeći kao sveti Josip, ne vraća se samo dvije tisuće godina unatrag, nego i u vlastitu prošlost.
Za njega uloga svetog Josipa nije predstava, nego molitva. Biti uz Mariju i Isusa postalo je njegovo svakodnevno življenje vjere. Posebno ističe snagu zajedništva – činjenicu da ga obitelj i bližnji nisu napustili ni u najtežim trenucima.
U zajednici je najveću snagu pronalazio u kapeli, u osobnom klanjanju i tišini, gdje je učio tražiti sigurnost ne u novcu i uspjehu, nego u Bogu.
S vremenom je shvatio da se Isus ne susreće samo u molitvi, nego i u licima braće s kojima dijeli život. Posebno ga je oblikovalo preuzimanje odgovornosti za drugoga – tada je postao svjestan da Bog djeluje upravo kroz odnose.
„Isus me oslobodio od alkoholizma“ Igorovo svjedočanstvo
Igor je u zajednicu ušao s 53 godine, slomljen dugogodišnjom ovisnošću o alkoholu. Iza sebe je imao više liječenja, ali bez trajnog ploda. Uz alkohol, njegov život bio je obilježen i teškim psihičkim terapijama.
Shvatio je da mu ne treba još jedno liječenje, nego oslobođenje srca. Ulaskom u zajednicu, njegov se život nije samo promijenio potpuno se preokrenuo.
Skroman i zahtjevan život bez mobitela, interneta i medija postao je put prema istinskoj slobodi.
U roku od devet mjeseci prestao je uzimati sve terapije, fizički se oporavio i doživio duboku duhovnu obnovu. Danas svjedoči da ima samo dva straha: da ne prepozna Božju volju i da je ne izvrši. Sve ostalo, kaže, Bog mu daje u izobilju.
Posebno potresno govori o svojim roditeljima, koji ga nikada nisu napustili. Tek kad je vidio očevu bol i majčine suze, shvatio je koliko ovisnost razara ne samo osobu, nego i sve koji je vole. U zajednici je prvi put naučio poslušnost, prihvaćanje križa i pravo značenje slobode ne u činjenju što želiš, nego u nadilaženju sebe.
Bog se rađa u ranjenom srcu
Zajednica Cenacolo živi od Božje providnosti i vlastitog rada. Članovi izrađuju proizvode svjesni da će se netko uz te krunice i predmete moliti. Rad im vraća dostojanstvo i svijest o vlastitoj vrijednosti.
Igor naglašava da se čovjek može ponovno roditi tek kada se odrekne sebe, prihvati križ i Isusa stavi na prvo mjesto, bez straha. Ono čega se bojao pokazalo se upravo onim što mu je najviše trebalo.
Zato žive jaslice na Opatovina nisu samo događaj, nego snažno svjedočanstvo da se Bog ne rađa samo u betlehemskoj štalici, nego i u najranjenijem srcu čovjeka.
Nakon više uspješnih uprizorenja, žive jaslice zajednice Cenacolo mogu se pogledati i 6. siječnja u 16, 17 i 19 sati.
