Blagdan Prikazanja Gospodinova, u narodu poznat kao Svijećnica, slavi se četrdeset dana nakon Božića i njime završava božićno liturgijsko vrijeme. Ovaj blagdan duboko je ukorijenjen u biblijskoj i liturgijskoj tradiciji Crkve te nas podsjeća da je Krist svjetlo koje dolazi rasvijetliti tamu svijeta.
Prikazanje Isusa u Hramu poslušnost Zakonu i objava Mesije
Četrdeset dana nakon Isusova rođenja, Marija i Josip donijeli su Dijete u jeruzalemski Hram kako bi ispunili odredbe židovskoga Zakona. Prema Levitskom zakoniku, žena koja rodi muško dijete smatrala se nečistom sedam dana. Osmoga dana dijete je trebalo biti obrezano i dobiti ime, a majka je potom ostajala u kući još trideset i tri dana radi čišćenja.
Po isteku četrdeset dana, roditelji su dolazili u Hram kako bi obavili obred čišćenja i prinijeli žrtvu: janje i goluba ili grlicu, a siromašne obitelji poput Marije i Josipa samo dvije grlice ili goluba. Osim toga, prema Zakonu, prvorođeni sin trebao je biti otkupljen jer pripada Bogu.
Evanđelje po Luki (2,22) ne govori o otkupu, nego o Prikazanju Gospodinovu. Isus je ovdje prikazan kao svećenik i žrtva, onaj koji se prinosi za grijehe svijeta i pomiruje čovjeka s Bogom.
Šimunov hvalospjev i proročanstvo Mariji
U Hram dolazi Šimun, pravedan i bogobojazan čovjek, kojemu je Duh Sveti obećao da neće umrijeti prije nego vidi Mesiju. Uzima Dijete u naručje i izgovara hvalospjev koji Crkva i danas moli u Večernjoj molitvi:
„Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru. Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.” (Lk 2,29–32)
Tim riječima Šimun naviješta da Isus nije samo Mesija Izraela, nego Spasitelj svih naroda, pravednika i grešnika. Mariji potom prorokuje da će joj mač probosti srce, najavljujući Isusovu muku i smrt.
Prikazanje Gospodinovo tako postaje objava Krista kao Mesije, Svećenika i Spasitelja, svjetla koje dolazi raspršiti tamu grijeha.
Svijećnica i simbolika svjetla u našem životu
Od 7. stoljeća na ovaj se blagdan blagoslivljaju svijeće koje će se koristiti tijekom godine, po čemu je blagdan dobio naziv Svijećnica. Svijeća simbolizira Krista svjetlo svijeta.
Razmišljajući o ovom blagdanu, prisjetimo se i vlastitoga krštenja. I nas su roditelji „prikazali“ u crkvi, gdje smo posvećeni Bogu, primili ime i zapaljenu svijeću na uskrsnoj svijeći. Roditeljima je povjerena zadaća da to Kristovo svjetlo čuvaju i umnažaju, a mi smo pozvani da ga svjedočimo i širimo svijetom.
U mnogim srednjo- i istočnoeuropskim zemljama, pa tako i kod nas, Svijećnica označava završetak božićnog razdoblja. Tek nakon ovoga blagdana uklanjaju se jaslice, borovi i božićni ukrasi. U nekim krajevima, poput Dubrovnika, blagdan je poznat i pod nazivom Kandelora.
