Papa Lav XIV. uputio je 9. rujna snažnu poruku o vrijednosti svakoga ljudskog života, podsjećajući da čovjekovo dostojanstvo nije određeno bogatstvom, sposobnostima, društvenim položajem ili životnim uspjehom.
Ono prethodi svemu tome jer svoje izvorište ima u Bogu. Na općoj audijenciji na Trgu svetoga Petra, pred oko 22 tisuće vjernika, Papa je započeo razmatranje prvog poglavlja pastoralne konstitucije Drugoga vatikanskog sabora Gaudium et spes, usredotočujući se upravo na dostojanstvo ljudske osobe.
Njegova poruka zadire u jedno od velikih pitanja suvremenog društva: vrijedi li čovjek zato što je sposoban, zdrav, koristan i uspješan ili zato što je jednostavno čovjek? Crkveni odgovor, naglasio je Papa, polazi od Boga.
Ljudsko dostojanstvo proizlazi iz same osobe i ne može biti oduzeto zato što je netko slab, bolestan, siromašan ili je donosio pogrešne odluke. Papa je pritom podsjetio da je dostojanstvo dar koji čovjek prima prije svojih postignuća i koji predstavlja izraz Božje ljubavi prema njemu.
Dostojanstvo čovjeka ne određuju bogatstvo ni sposobnosti
Govoreći o Gaudium et spes, Papa je istaknuo da razumijevanje čovjekova dostojanstva mora ostati povezano s njegovim božanskim izvorom. Čovjek je stvoren na Božju sliku, sposoban upoznati i ljubiti svojega Stvoritelja, a stvoreni svijet povjeren mu je na odgovorno upravljanje i služenje Bogu.
Papa Lav XIV. naglasio je i da biti osoba znači sebe razumjeti kao dar koji se dijeli s drugima. Čovjek ne sazrijeva zatvarajući se u sebe, nego kroz prihvaćanje, uzajamnost i služenje.
Upravo zbog toga poštivanje ljudskoga dostojanstva nije samo pitanje vlastitih prava.
Ono od svakoga zahtijeva odgovornost prema drugome, solidarnost i brigu za one koji su nam povjereni.
Takvo shvaćanje postaje posebno važno ondje gdje postoji opasnost da vrijednost osobe počnemo mjeriti njezinom korisnošću. Kršćanski pogled ide drugim putem: čovjek nije proizvod, broj ni sredstvo za ostvarivanje tuđih ciljeva.
Papa je upozorio i na unutarnju podijeljenost koja obilježava čovjeka ranjenoga grijehom. Ljudska povijest, ali i život svakoga pojedinca, pokazuje trajnu borbu dobra i zla, svjetla i tame.
Upravo zato dostojanstvo koje je čovjek primio kao dar istodobno postaje odgovornost koju treba čuvati i poštivati.
Papa Lav XIV.: Čovjek je jedinstvo duše i tijela
Poseban dio kateheze Papa je posvetio čovjekovu tijelu. Pozivajući se na Gaudium et spes, podsjetio je da se dostojanstvo odnosi na cijelu ljudsku osobu. Čovjeka zato nije moguće ispravno razumjeti odvajanjem duše od tijela – ljudsko biće jedinstvo je jednoga i drugoga.
U tom kontekstu iznio je vrlo jasnu poruku: „Svođenje tijela na objekt, kojim se može proizvoljno raspolagati, uvijek je nijekanje dostojanstva osobe.“
Papa je potom istaknuo da čovjek ne smije prezirati svoj tjelesni život. Tijelo treba prihvatiti kao dobro i časno upravo zato što ga je Bog stvorio i odredio za uskrsnuće posljednjega dana.
Istodobno je upozorio na potrebu čuvanja čovjeka od sklonosti koje ga mogu zarobiti, podsjećajući na stvarnost ljudske ranjenosti grijehom.
Ovakav pogled na čovjeka mijenja način na koji gledamo i sebe i druge. Ako tijelo pripada dostojanstvu osobe, tada čovjek nikada ne smije postati predmet kojim drugi raspolaže prema vlastitim interesima. Poštovanje osobe uključuje njezinu cjelovitost.
Papa Lav XIV. izdvojio je potom tri važna izraza čovjekova dostojanstva na koja upozorava Gaudium et spes: razum, savjest i slobodu.
Razum čovjeka pokreće prema traženju istine, savjest njegovu životu daje jedinstvo i smisao, dok ga sloboda čini odgovornim za odluke koje donosi.
Sloboda zato nije samo mogućnost da čovjek čini što želi. Ona sa sobom nosi odgovornost. Način na koji koristimo slobodu pokazuje kako se odnosimo prema vlastitom dostojanstvu, ali i prema dostojanstvu ljudi koji žive pokraj nas.
Na završetku kateheze Papa je ponovno usmjerio pogled prema temelju kršćanskoga razumijevanja čovjeka – stvorenosti na Božju sliku.
„Draga braćo i sestre, stvoreni na sliku Božju, po Kristu i za njega, primili smo jedinstveno i neizbrisivo dostojanstvo.“
Iz toga proizlazi i konkretan zadatak za kršćane: ljudsko dostojanstvo nije dovoljno samo priznati riječima. Potrebno ga je promicati i braniti, osobito ondje gdje je čovjek slab, odbačen, zanemaren ili promatran samo kroz ono što može pružiti društvu.
Papa Lav XIV. zaključio je pozivom da se to dostojanstvo uvijek promiče i brani „svjetlom i snagom Evanđelja“.
Poruka s Trga svetoga Petra tako ostavlja vrlo jednostavno, ali zahtjevno pitanje: gledamo li čovjeka onako kako ga gleda Bog?
Ako je svaka osoba stvorena na Božju sliku, njezina vrijednost ne počinje njezinim uspjehom niti prestaje njezinom slabošću. Dostojanstvo nije nagrada koju čovjek mora zaslužiti. Ono je dar koji treba prepoznati, poštovati i braniti.
