U vremenu kada umjetna inteligencija sve više ulazi u svakodnevni život, pa čak i u pastoralnu praksu, Papa je u razgovoru sa svećenicima Rimske biskupije poslao jasnu poruku: propovijed ne smije biti rezultat algoritma, nego plod srca, razmišljanja i molitve.
Susret, održan u Vatikanu nakon javnog obraćanja, bio je zatvoren za medije, ali su sudionici prenijeli glavne naglaske Papinih odgovora na pitanja svećenika.
Svjedočanstvo prije riječi
Na pitanje kako Evanđelje približiti mladima, Papa je istaknuo da je ključno osobno svjedočanstvo. Mladi, poručio je, ne traže savršeno oblikovane govore, nego autentične pastire koji žive ono što naviještaju.
Naglasio je i važnost širenja pogleda izvan uskih okvira susretati mlade ondje gdje se nalaze, razumjeti njihove izazove i govoriti jezikom koji mogu razumjeti. Posebno je istaknuo vrijednost zajedništva i euharistije kao izvora obnove crkvenog života.
Poznavati zajednicu koju služiš
Drugo pitanje odnosilo se na pastoralne izazove u konkretnim sredinama. Papa je potaknuo svećenike da istinski upoznaju ljude kojima služe. Ljubav prema zajednici, rekao je, započinje slušanjem i razumijevanjem stvarnosti.
Bez stvarnog kontakta sa životom vjernika, propovijed ostaje apstraktna. Zato je potrebno zajednički tražiti odgovore na izazove današnjice, gradeći mostove dijaloga i povjerenja.
Koristiti razum i srce, a ne algoritme
U kontekstu pripreme propovijedi Papa je iznio posebno upozorenje. Prema riječima sudionika susreta, potaknuo je svećenike da se ne oslanjaju pretjerano na umjetnu inteligenciju prilikom pisanja homilija.
Tehnologija može biti pomoćno sredstvo, ali ne može zamijeniti osobno razmišljanje, iskustvo i nadahnuće koje dolazi iz molitve. Propovijed nije tehnički tekst, nego duhovni čin susret Božje riječi i konkretnog života zajednice.
Posebno je naglasio potrebu za dubljom molitvom. Svećenički život, rekao je, ne smije se svesti na formalno izgovaranje molitava, nego na stvarno zadržavanje pred Gospodinom i slušanje Njegova glasa.

