Papa Lav XIV. jutros je svečano inauguriran kao 267. nasljednik svetoga Petra tijekom mise na Trgu svetoga Petra.
Prije početka liturgijskog slavlja, Sveti Otac po prvi je put prošao među okupljenim vjernicima u papamobilu, pozdravljajući mnoštvo koje je nosilo zastave iz cijeloga svijeta.
Uoči mise, Papa se zadržao u molitvi na grobu svetoga Petra, okružen patrijarsima i nadbiskupima istočnih katoličkih Crkava. Tijekom toga molitvenog trenutka na grob su položeni palij i ribarski prsten – dva ključna simbola papinske službe.
Nakon toga, Papa je, slijedeći procesiju biskupa, nadbiskupa, kardinala i patrijarha, prošao lađom bazilike te izašao na Trg svetoga Petra, gdje je započelo misno slavlje.
Tijekom obreda, kardinal Luis Antonio Tagle predao je Svetom Ocu ribarski prsten. U kratkom razgovoru koji je uslijedio, Papa je vidno emotivno zastao, promatrajući simbol svoje službe. Palij je trebao predati kardinal Dominique Mamberti, no zbog zdravstvenih tegoba tijekom mise zamijenio ga je talijanski kardinal Mario Zenari.
U svojoj prvoj propovijedi, papa Lav XIV. uputio je snažan poziv na jedinstvo i ljubav, istaknuvši kako su to „dvije dimenzije poslanja koje je Isus povjerio Petru“. Riječi su to koje su snažno odjeknule među vjernicima na Trgu svetoga Petra i diljem svijeta.
U nastavku donosimo cjeloviti tekst propovijedi prema službenom vatikanskom prijevodu.
Fotogalerija se nalazi na kraju članka.
~
Draga braćo kardinali,
braćo biskupi i svećenici,
uvaženi predstavnici vlasti i članovi diplomatskog zbora,
draga braćo i sestre,
Pozdravljam vas sve srcem ispunjenim zahvalnošću na početku službe koja mi je povjerena. Sveti Augustin jednom je napisao: „Gospodine, stvorio si nas za sebe i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi“ (Ispovijesti, I, 1,1).
Ovih dana proživjeli smo snažne emocije. Smrt pape Franje ispunila je naša srca tugom. U tim teškim trenucima osjećali smo se poput mnoštva o kojem Evanđelje govori da je bilo „kao ovce bez pastira“ (Mt 9,36). Ipak, na Uskrs primili smo njegov posljednji blagoslov i, u svjetlu uskrsnuća, nastavili živjeti s pouzdanjem da Gospodin nikada ne napušta svoj narod. On nas sabire kada smo raspršeni i čuva nas „kao što pastir čuva svoje stado“ (Jr 31,10).
U tom duhu vjere, Kardinalski zbor okupio se na konklavi. Dolazeći iz raznih sredina i životnih iskustava, u Božje ruke položili smo svoju želju da izaberemo novoga Petrovog nasljednika – rimskog biskupa, pastira koji će znati čuvati bogatu baštinu kršćanske vjere i istodobno hrabro gledati u budućnost, suočavajući se s pitanjima, brigama i izazovima suvremenog svijeta. Zahvaljujući vašim molitvama, osjetili smo djelovanje Duha Svetoga koji nas je, poput različitih glazbenih instrumenata, doveo u sklad, kako bi naša srca mogla zajednički odjekivati u jednoj melodiji.
Izabran sam, ne zbog vlastitih zasluga, i sada vam dolazim sa strahopoštovanjem i poniznošću, kao brat koji želi biti sluga vaše vjere i vaše radosti, hodajući s vama putem Božje ljubavi – jer Bog želi da budemo jedno, ujedinjeni kao obitelj.
Ljubav i jedinstvo – dvije su dimenzije poslanja koje je Isus povjerio Petru.
To jasno vidimo u današnjem Evanđelju koje nas vodi na obalu Galilejskog jezera, gdje je Isus započeo svoje poslanje od Oca: biti „ribar ljudi“, izvući čovječanstvo iz voda zla i smrti. Hodajući uz obalu, pozvao je Petra i prve učenike da poput njega postanu „ribari ljudi“. Nakon uskrsnuća, to poslanje pripada njima – pozvani su ponovno bacati mreže, donositi nadu Evanđelja u „vode“ ovoga svijeta, ploviti morima života kako bi svi mogli doživjeti Božji zagrljaj.
Kako Petar može izvršiti tako veliko poslanje? Evanđelje nam otkriva: samo zato što je i sam iskusio beskrajnu i bezuvjetnu Božju ljubav – upravo u trenutku svoga zatajenja i slabosti. Zato Isus, obraćajući se Petru, koristi grčki glagol agapáo, koji označava Božju ljubav: potpuno predanje, bez zadrške i računice. Petrov odgovor, s druge strane, koristi glagol koji izražava ljudsku, prijateljsku ljubav.
Kad Isus pita: „Šimune, sine Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?“ (Iv 21,16), traži upravo onu ljubav koja dolazi od Oca. Kao da kaže: „Samo ako si iskreno upoznao i doživio ovu ljubav koja nikada ne prestaje, bit ćeš sposoban hraniti moje jaganjce. Samo Božjom ljubavlju možeš voljeti svoju braću i sestre s onim ‘više’ – s ljubavlju koja se daje do kraja.“
Petru je tako povjerena zadaća da „ljubi više“ – da svoj život položi za povjereno mu stado. Petrova služba temeljena je upravo na toj požrtvovnoj ljubavi, jer Crkva u Rimu „predsjeda u ljubavi“, a njezina prava vlast počiva u Kristovoj ljubavi. Nije riječ o nametanju sile, vjerskoj propagandi ili moći. Riječ je jedino o ljubavi, onakvoj kakvu je svjedočio Isus.
Sam apostol Petar kaže da je Isus „kamen koji su graditelji odbacili, a postao je kamen zaglavni“ (Dj 4,11). Ako je stijena Krist, Petar mora pasti stado bez da podlegne napasti samovolje i vlasti nad povjerenima (usp. 1 Pt 5,3). Pozvan je služiti vjeri svoje braće i sestara i hodati s njima, jer svi smo „živo kamenje“ (1 Pt 2,5) – pozvani po krštenju graditi Božji dom u bratskom zajedništvu, u skladu Duha, u bogatstvu različitosti. Sveti Augustin je rekao: „Crkvu čine oni koji su u skladu sa svojom braćom i sestrama i ljube svoga bližnjega“ (Serm. 359,9).
Braćo i sestre, neka naša prva velika želja bude – ujedinjena Crkva, znak jedinstva i zajedništva, koja postaje kvasac pomirena svijeta.
Naš je svijet još uvijek duboko ranjen podjelama, mržnjom, nasiljem, predrasudama, strahom od različitosti i gospodarskim modelom koji iskorištava zemlju i isključuje najsiromašnije. Mi, s druge strane, želimo biti skromni kvasac jedinstva, bratstva i zajedništva. Želimo svijetu ponizno i radosno poručiti: Gledajte u Krista! Približite mu se! Prihvatite njegovu riječ koja prosvjetljuje i tješi! Otvorite se njegovoj ljubavi i postanite dio njegove jedne obitelji: u Kristu smo svi jedno.
To je put kojim trebamo ići – zajedno: unutar Crkve, s našom braćom i sestrama iz drugih kršćanskih zajednica, s pripadnicima drugih vjera, sa svima koji traže Boga i svim ljudima dobre volje – kako bismo zajedno gradili svijet u kojem vlada mir.
To je misionarski duh koji nas treba nadahnjivati – ne zatvaranje u vlastite skupine, ne uzdizanje iznad drugih. Pozvani smo dijeliti Božju ljubav sa svima i graditi jedinstvo koje ne briše razlike, nego uvažava osobne priče i kulture svakog naroda.
Braćo i sestre, sada je vrijeme za ljubav! U središtu Evanđelja nalazi se Božja ljubav koja nas čini braćom i sestrama. S papom Lavom XIII. pitajmo se: Kad bi ovaj zakon ljubavi prevladao u svijetu – ne bi li nestali svi sukobi, ne bi li zavladao mir? (Rerum Novarum, 21)
Neka nas svjetlo i snaga Duha Svetoga vode u izgradnji Crkve utemeljene na Božjoj ljubavi – Crkve koja je znak jedinstva, misionarska Crkva otvorenih ruku i srca, Crkva koja propovijeda riječ, dopušta povijesti da je dotiče i postaje kvasac sklada za cijelo čovječanstvo.
Zajedno, kao jedan narod, kao braća i sestre, hodimo prema Bogu – i ljubimo jedni druge.
