Pokolj nevine dječice

ZANIMLJIV je katolički kalendar – samo dan nakon što se veselo proslavi rođenje Božjeg Sina, eto nama spomena na prvu kršćansku žrtvu, đakona Stjepana, kojega su ubili (da ponovimo gradivo) Židovi.

A dva dana kasnije zapadno kršćanstvo prisjeća se nevine betlehemske dječice, koju je u svom bijesu i strahu za prijestolje pobio Herod Veliki. Biblijski i povijesni znanstvenici nastavljaju raspravljati o točnom broju svetih nevinih koji su ubijeni u tako mladoj dobi. Još od 5. stoljeća Crkva obilježava poseban dan u spomen na djecu koju je kralj Herod ubio nakon Isusova rođenja, poznata kao “sveti nevini”. Matthew je jedini koji je zabilježio događaj, a detalji oko toga su rijetki.

Tada je Herod, kad je vidio da su ga mudraci prevarili, bio u bijesnom bijesu, te je poslao i pobio svu mušku djecu u Betlehemu i u cijelom tom kraju koja su imala dvije godine ili manje, prema vremenu što je bio utvrdio od mudraca.
Matej 2:16

Ovakav besmislen postupak bio je tipičan za Heroda, poremećenog vladara koji je također za života ubio svoju ženu i dva sina. Herod je odmah odgovorio na one koji su mu se suprotstavljali da ih eliminira.

Je li to bio masakr biblijskih razmjera?

Biblijska epizoda obično se označava kao “masakr”, kako bi se naglasilo nemilosrdno prolijevanje nedužne krvi. Bio je to užasan čin, iako blijed u usporedbi s današnjim ubijanjem nedužne djece diljem svijeta.

Prema Katoličkoj enciklopediji , “Grčka liturgija tvrdi da je Herod ubio 14 000 dječaka (ton hagion id chiliadon Nepion) , Sirijci govore o 64 000, [a] mnogi srednjovjekovni autori o 144 000.”

Međutim, taj broj djece veći je od ukupnog broja stanovnika Betlehema u vrijeme Isusova rođenja. Nije sigurno kako se ta populacija mogla promijeniti zbog popisa stanovništva u kojem je Isus uopće bio ondje.

Profesor William F. Albright ” procjenjuje da je stanovništvo Betlehema u vrijeme Isusova rođenja bilo oko 300 ljudi. Broj muške djece, od dvije godine ili mlađe, bio bi oko šest ili sedam.”

Drugi znanstvenici tvrde da je broj bio između 10 i 20 muške djece u Betlehemu i okolici.

Ovaj mali broj smrtnih slučajeva vjerojatno je objašnjenje zašto ne postoje svjetovni povijesni izvještaji o masakru. Jednostavno, šačica djece koju je ubio lokalni vladar nije bila dovoljno “vrijedna pažnje”.

Bez obzira na to koliko je djece ubijeno, njihova je smrt bila užasna grozota, a Isus je mogao biti dio tog broja da Josip nije bio upozoren da pobjegne unaprijed.

Crkveni spomen na taj događaj podsjeća nas na svetost svega ljudskog života. Na kraju nije važno koliko je djece ubijeno. Crkva poštuje njihov spomen bilo da je ubijeno 100 djece ili samo jedno dijete.

Svaki život je dragocjen, a posebno svako nevino ubijeno dijete na početku života.