Riječi koje je kao dječak izgovorio Jakov Čolo danas zvuče snažnije nego ikada.
U vremenu ratova, podjela, moralne zbunjenosti i gubitka nade, njegova poruka ne govori o panici i strahu, nego o hitnosti obraćenja i života u vjeri danas.
To upozorenje ne dolazi iz znatiželje prema tajnama, nego iz iskustva susreta s Božjom ljubavlju.
Tko je Jakov Čolo?
Jakov Čolo, rođen 1971. godine u Sarajevu, jedan je od šestero međugorskih vidjelaca. Svakodnevna ukazanja imao je od 25. lipnja 1981. do 12. rujna 1998. godine.
Nakon što mu je Gospa povjerila desetu tajnu, rečeno mu je da će mu se ukazivati jednom godišnje, na Božić, do kraja njegova života.
Danas je oženjen, otac troje djece i živi u Međugorje, gdje je u potpunosti posvećen humanitarnom radu kao predsjednik udruge Marijine ruke, koja pomaže više od 600 obitelji.
„Bog me nije pitao On je izabrao“
Jakov često naglašava da ukazanja nije tražio. Kao desetogodišnje dijete našao se, kako sam kaže, na Božji način na mjestu gdje se njegov život zauvijek promijenio.
„Kad sam prvi put kleknuo pred Gospu i pogledao je u oči, vidio sam toliku ljubav da sam je u istom trenutku osjetio u svome srcu. Tada sam je doživio kao Majku.“
Presudan nije bio sam prizor, nego susret s ljubavlju koja mijenja čovjeka iznutra.
Gubitak roditelja i tiha opomena svijetu
Jakov je ostao bez majke s dvanaest godina, a bez oca već godinu dana kasnije. Rane koje bi mnoge slomile, on opisuje kao prostor u kojem je najdublje upoznao Boga.
„Ako upoznaš Božju ljubav, onda baš u onim trenucima kad si sam shvatiš da te Bog nikada ne ostavlja“, rekao je u svjedočanstvu za Radio Mir Međugorje.
U toj rečenici krije se snažna poruka današnjem čovjeku: bez Boga patnja postaje besmislena, a s Bogom postaje put spasenja.
„Ne bojte se tajni, nego današnjeg dana“
Dio svjedočanstva koji danas posebno odzvanja jest Jakovljev prijenos Gospinih riječi:
„Nemojte puno razmišljati o tajnama. Mislite o danas kako danas živite i jeste li danas spremni stati pred Boga.“
U vremenu stalnih rasprava o kaznama, znakovima i budućim događajima, ova poruka vraća fokus na bitno: obraćenje danas, a ne strah od sutra.
Ako su prihvaćene temeljne poruke molitva, obraćenje, mir, post i pokora – tada, kako Jakov ističe, čovjek se nema čega bojati.
„Ako Gospa kaže da se molitvom i postom mogu zaustaviti i ratovi, onda možemo zaustaviti i ovo.“
Vjera koja se pretvara u djela
Iz međugorskih poruka izrasla je i Jakovljeva konkretna životna misija. Udruga Marijine ruke nije samo humanitarna organizacija, nego produžetak poruke:
„Naša vjera bez djela nije vjera.“
Uz šezdesetak volontera, pomoć se ne svodi samo na hranu ili materijalnu potporu, nego na prisutnost, riječ, zagrljaj i dostojanstvo upravo ono na što Gospa neprestano poziva.
Upozorenje dječaka iz Međugorja nije poruka straha, nego poziv na odgovornost.
Ne da se izgubimo u znakovima i tajnama, nego da danas živimo vjeru, jer upravo se u današnjem danu odlučuje vječnost.
