Euharistija je jedno od najvećih blaga Katoličke Crkve sam Isus Krist prisutan pod prilikama kruha i vina
Vjerujemo, kako nas uči Katekizam Katoličke Crkve, da su u presvetom sakramentu Euharistije uistinu, stvarno i bitno prisutni: tijelo i krv, duša i božanstvo našega Gospodina Isusa Krista cijeli Krist (KKC 1374).
No, ta prisutnost ne prestaje u trenutku kad primimo pričest. Katekizam također ističe da „Kristova euharistijska prisutnost započinje u času posvete i traje sve dok postoje euharistijske prilike“ (KKC 1377). Drugim riječima, Isus ostaje stvarno prisutan u nama sve dok se svete prilike ne razgrade u našem tijelu.
To je poziv na zahvalnost, sabranost i molitvu nakon pričesti – jer Krist ne dolazi samo na trenutak, već ostaje u našoj duši neko vrijeme, u tišini i ljubavi.
Vrijeme s Kristom
Što to znači kada primimo Isusa u usta? Koliko dugo stvarna Kristova prisutnost ostaje u našem tijelu?
Postoji poznata zgoda iz života sv. Filipa Nerija koja pomaže odgovoriti na to pitanje. Jednoga dana, dok je slavio misu, jedan čovjek je primio svetu pričest i odmah napustio crkvu.
Izgledalo je kao da uopće ne poštuje Kristovu prisutnost u sebi, pa je sveti Filip to iskoristio kao pouku. Poslao je dvojicu ministranata s upaljenim svijećama da prate tog čovjeka izvan crkve.
Nakon što je neko vrijeme hodao ulicama Rima, čovjek se okrenuo i vidio da ga ministranti još uvijek slijede. Zbunjen, vratio se u crkvu i pitao Filipa Nerija zašto je to učinio.
Svetac mu je odgovorio: „Moramo iskazati dužno poštovanje našem Gospodinu kojega nosiš sa sobom. Budući da ga ti ne štuješ, poslao sam dvojicu poslužitelja da to čine umjesto tebe.“ Čovjek je ostao zatečen tim odgovorom i odlučio ubuduće više paziti na Božju prisutnost.
Općenito se smatra da prilike kruha ostaju u organizmu otprilike 15 minuta nakon primanja pričesti. To se temelji na jednostavnoj biologiji i odražava učenje Katekizma da Kristova prisutnost „traje dok god traju euharistijske prilike“.
Zato su mnogi sveci preporučivali da se nakon svete pričesti provede 15 minuta u molitvi zahvalnosti. To je vrijeme u kojem duša može kušati Božju prisutnost i imati istinski „razgovor srca sa Srcem“ – s Isusom.
U našem ubrzanom svijetu često je teško ostati dugo nakon mise, ali to ne znači da ne možemo barem kratko zahvaliti Bogu. Bitno je imati na umu da Isusova prisutnost u Euharistiji ostaje u nama nekoliko minuta i daje nam jedinstvenu priliku za duboko zajedništvo s Njime i iskustvo Njegove ljubavi u srcu.
