Pitanje štuju li Židovi i kršćani istoga Boga mnogo je dublje nego što se na prvi pogled čini. Kršćanska vjera nije nastala odvojeno od povijesti Izraela.

Bog kojem se obraćaju Abraham, Izak, Jakov i Mojsije jest Bog o kojem govori i kršćanska Biblija. Stari zavjet svjedoči o jednom Bogu, Stvoritelju svega, koji poziva Abrahama, sklapa Savez sa svojim narodom i preko proroka priprema put spasenja.

Kršćani vjeruju upravo u toga jednoga Boga. Međutim, s dolaskom Isusa Krista otvara se pitanje koje predstavlja središte kršćanske vjere: tko je Isus?

Kršćani ispovijedaju da Isus nije samo prorok ili učitelj, nego utjelovljeni Sin Božji, pravi Bog i pravi čovjek. Upravo se na pitanju Kristova identiteta nalazi najvažnija teološka razlika između kršćanstva i današnjeg judaizma.

Zajednički korijeni vode sve do Abrahama

Židovstvo i kršćanstvo dijele velik dio biblijske povijesti. Abraham, Mojsije, David, proroci, Deset zapovijedi i vjera u jednoga Stvoritelja pripadaju temeljima iz kojih izrasta kršćansko razumijevanje povijesti spasenja.

Kršćani zajedno sa Židovima vjeruju da postoji jedan Bog. On je vječan, svemoguć, sveznajući i Stvoritelj svega vidljivoga i nevidljivoga.

Zbog toga se ne može govoriti o kršćanstvu bez Staroga zavjeta i Božjeg djelovanja u povijesti izraelskoga naroda.

Ali kršćanska objava ide dalje.

Kršćani vjeruju u jednoga Boga u trima božanskim osobama – Oca, Sina i Duha Svetoga. Vjeruju također da je Sin Božji postao čovjekom u Isusu Kristu.

Tu dolazimo do središta pitanja.

Kršćanska vjera čita Stari zavjet u svjetlu Krista. Isus nakon uskrsnuća učenicima tumači što je o njemu zapisano u Pismima (usp. Lk 24,27). Kršćani stoga u starozavjetnim obećanjima, proročanstvima i Savezu vide pripravu za Kristov dolazak.

Novi zavjet svjedoči i da Isusa nisu prihvatili svi pripadnici njegova naroda. Ivan piše: „K svojima dođe i njegovi ga ne primiše“ (Iv 1,11). Istodobno, prvi Isusovi učenici, apostoli, Marija i prva kršćanska zajednica bili su Židovi.

Zato ovo pitanje ne treba pretvarati u sukob između naroda. Riječ je prvenstveno o teološkom pitanju identiteta Isusa Krista.

Isus Krist predstavlja ključnu razliku

Za kršćanina nije dovoljno govoriti o Bogu, a zaobići Isusa.

Sam Krist govori: „Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni“ (Iv 14,6).

Na drugome mjestu kaže: „Ja i Otac jedno smo“ (Iv 10,30).

Upravo zbog takvih riječi kršćanstvo Isusa ne može promatrati samo kao jednoga u nizu velikih religijskih učitelja. Kršćanska vjera ispovijeda da se Bog na jedinstven način objavio u Isusu Kristu.

Apostol Pavao o Kristu piše da „u njemu tjelesno prebiva sva punina božanstva“ (Kol 2,9).

Današnji judaizam ne prihvaća Isusa kao božanskoga Mesiju niti kršćansko vjerovanje u Trojstvo. Zato, premda kršćanstvo i judaizam dijele vjeru u Boga Abrahamova i velik dio biblijske baštine, njihovo razumijevanje Boga nije jednako.

Kršćanin vjeruje da se punina Božje objave očitovala u Kristu.

Važno je pritom ne zaboraviti način na koji apostol Pavao govori o svojim sunarodnjacima. Ne govori s mržnjom ni prijezirom. Naprotiv, izražava duboku želju i molitvu za njihovo spasenje (usp. Rim 10,1).

To je važna pouka i za današnjega kršćanina.

Istina vjere nikada ne daje pravo na mržnju prema drugom čovjeku.

Možemo jasno ispovijedati ono što vjerujemo o Isusu Kristu i istodobno svakog čovjeka susretati s poštovanjem.

Kršćanstvo također u Starom i Novom zavjetu vidi jednu veliku povijest spasenja. Isus nije došao izbrisati ono što mu je prethodilo. Sam kaže: „Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti“ (Mt 5,17).

Zato kršćanin čita Mojsija i proroke, moli psalme i sluša Božju riječ Staroga zavjeta. Ali sve to promatra u svjetlu Kristove smrti i uskrsnuća.

Na pitanje „Štuju li Židovi i kršćani istoga Boga?“ zato nije dobro odgovarati pojednostavljeno.

Kršćani i Židovi pozivaju se na Boga Abrahamova i dijele duboke biblijske korijene, ali se njihova vjera bitno razlikuje u razumijevanju Isusa Krista i Trojstva. Judaizam ne prihvaća kršćansku ispovijest Isusa kao utjelovljenoga Sina Božjega, dok je za kršćanina upravo Krist središte objave Boga.

I tu se nalazi najvažnija poruka za svakoga tko želi razumjeti kršćansku vjeru.

Kršćanstvo se na kraju ne svodi samo na pitanje vjerujemo li da Bog postoji.

Pitanje postaje osobno: Tko je za mene Isus Krist?

Jer kršćanin vjeruje da nam upravo Krist pokazuje lice Oca i otvara put prema zajedništvu s Bogom.

Obrada: Rastimo u vjeri