Čovjek često provede velik dio života pokušavajući steći više. Želimo sigurnost, bolji život, više novca, uspjeha i stvari za koje vjerujemo da će nas učiniti sretnima. I nema ništa loše u tome da radimo, stvaramo i brinemo za svoju budućnost. Ali postoji opasnost da, gledajući prema onome što još nemamo, prestanemo primjećivati ono što nam je Bog već stavio u ruke.
Tek kada nas život zaustavi, kada nešto izgubimo ili prođemo kroz teške dane, počinjemo jasnije razumijevati koliko su dragocjeni obični trenuci. Tada shvatimo da se najveće bogatstvo ne nalazi na računu, nego u srcu koje zna ljubiti, zahvaljivati, opraštati i vjerovati Bogu.
Ono što je najvrjednije često primijetimo tek kada nam nedostaje
Koliko puta prođe dan, a da ne zahvalimo za ono što nam se čini sasvim običnim? Ustanemo iz kreveta, razgovaramo s dragim ljudima, sjednemo za isti stol, imamo nekoga koga možemo nazvati i mjesto koje nazivamo domom. Sve to uzimamo zdravo za gotovo dok nas život ne podsjeti koliko je svaki od tih darova dragocjen.
Čovjek može izgubiti mnogo materijalnoga i ponovno ga steći. Novac se može zaraditi, kuća obnoviti, automobil zamijeniti, stvari ponovno kupiti. Ali postoje trenuci koji se ne mogu vratiti i ljudi čiju prisutnost nikakav novac ne može nadomjestiti.
Zato pravo bogatstvo nije samo u onome što držimo u rukama. Ono je u ljudima koji ostaju uz nas kada postane teško. U osobi koja pita kako smo i zaista želi čuti odgovor. U zagrljaju koji donese mir. U oprostu koji ponovno poveže dva srca. U obitelji koja se okuplja. U prijatelju koji ne odlazi kada dođu problemi.
A iznad svega, bogatstvo je znati da postoji Bog kojemu možemo doći i onda kada nas nitko drugi ne razumije.
Ponekad mislimo da ćemo biti sretni tek kada se nešto promijeni: kada budemo imali više novca, bolji posao, veći dom ili kada napokon ostvarimo neki veliki plan. Tako život lako pretvorimo u čekanje buduće sreće.
Ali što ako nam Bog upravo danas govori: „Pogledaj što sam ti već dao“?
Možda nemaš sve što želiš, ali imaš više razloga za zahvalnost nego što trenutno vidiš. Možda je jedan od najvećih darova upravo osoba koja danas sjedi pokraj tebe. Možda je bogatstvo u jutru koje ti je darovano, kruhu na stolu, zdravlju koje još imaš, mogućnosti da nekoga nazoveš, odeš na svetu misu, pomoliš se ili jednostavno pogledaš prema nebu i kažeš: „Bože, hvala Ti što si sa mnom.“
Zahvalno srce vidi dar ondje gdje drugi vide samo svakodnevicu
Vjera nas uči drukčijem pogledu na život. Ne govori nam da materijalne stvari nisu potrebne, nego nas podsjeća da one nikada ne smiju zauzeti mjesto koje pripada Bogu i ljudima.
Jer možemo imati mnogo, a stalno osjećati da nam nešto nedostaje. Ako srce ne zna zahvaljivati, nikakva količina stvari neće mu biti dovoljna.
Zahvalnost mijenja pogled.
Odjednom običan ručak s obitelji nije samo još jedan obrok, nego dar. Razgovor s roditeljima više nije nešto što će uvijek biti dostupno, nego trenutak koji treba čuvati. Djetetov osmijeh postaje bogatstvo. Prijateljeva poruka postaje znak da nismo sami. Novi dan više nije nešto što nam pripada, nego nova prilika koju smo primili.
I tada čovjek počinje živjeti drugačije.
Manje se uspoređuje, a više zahvaljuje. Manje zavidi, a više primjećuje dobro. Manje pita: „Zašto nemam više?“, a češće govori: „Hvala Ti, Bože, za ono što si mi dao.“
Jednoga dana iza nas neće ostati popis stvari koje smo posjedovali. Ljudi nas neće najviše pamtiti po tome koliko smo imali, nego kakvi smo bili prema njima.
Ostat će riječ kojom smo nekoga podigli kada je bio slomljen. Ostat će vrijeme koje smo darovali usamljenoj osobi. Ostat će oprost koji smo pružili kada smo mogli uzvratiti ljutnjom. Ostat će dobro koje smo učinili kada nitko nije gledao.
I ostat će ljubav.
Zato nemoj čekati neki savršeniji život da bi zahvalio Bogu. Zahvali Mu danas. Za ljude koji su još uz tebe. Za svaki novi dan. Za dom kojemu se vraćaš. Za vjeru koja te podiže kada padneš. Za molitvu kojom uvijek možeš otvoriti svoje srce.
Možda danas nemaš sve što želiš, ali to ne znači da nisi bogat.
Pravo bogatstvo počinje onda kada srce prepozna dar.
I možda je jedna od najljepših molitava koju danas možemo izgovoriti sasvim jednostavna:
„Hvala Ti, Bože, za ono što imam. Nauči me čuvati ljude koje si mi dao, primjećivati male darove i nikada ne zaboraviti da si Ti moje najveće bogatstvo.“
