Što kaže liturgija i praksa u crkvenom obredu vjenčanja?
„U Katoličkoj Crkvi moguće je da otac ili roditelji isprate mladenku do oltara, ali to nije izvorni dio obreda – nego pastoralna prilagodba koja se ponekad dopušta.”
U mnogim filmovima i serijama vidimo prizore u kojima otac vodi kćer prema oltaru, predaje je mladoženji i zatim sjeda. Mnogima je to postalo i emotivno važno, posebno u obiteljima gdje se njeguje jaka očinska figura. No postavlja se pitanje: je li taj običaj uopće dio katoličkog vjenčanja?
U Rimskom obredu ženidbe, koji Katolička Crkva koristi, ne postoji propisana praksa da otac “predaje” mladenku. Na početku obreda, svećenik izlazi pred bračne kandidate i okupljene vjernike, pozdravlja ih i vodi ih zajedno do oltara. Dakle, mladenka i mladoženja zajedno ulaze u crkvu, kao znak jednakosti i spremnosti stupiti u brak kao ravnopravni partneri.
Međutim, u nekim slučajevima, pastoralna praksa može dopustiti da otac ili roditelji isprate mladenku, posebno ako obitelj to snažno želi ili ako dolazi iz kulture u kojoj je to duboko ukorijenjeno. Tada svećenik može, uz prethodni dogovor, uključiti tu gestu u početak obreda.
No važno je znati: Katolički brak nije „predaja“ žene muškarcu, već slobodan i obostran čin volje dviju osoba koje pred Bogom ulaze u savezništvo života. Crkva želi naglasiti jednakost i slobodu, a ne vlasništvo ili patrijarhalnu simboliku.
Što Crkva preporučuje?
Crkveni dokumenti i liturgijski priručnici preporučuju da se mladenka i mladoženja zajedno okupljaju pred ulazom u crkvu i zajedno ulaze, prateći svećenika, kako bi se jasno pokazala njihova uzajamnost, jednakost i sloboda. Ako ipak žele da ih roditelji isprate, to ne bi smjelo dominirati obredom.
Zaključak
Dakle, nije zabranjeno da otac isprati mladenku do oltara, ali to nije dio službenog liturgijskog obreda. Sve ovisi o dogovoru sa župnikom, pastoralnim razlozima i poštovanju crkvenog duha ženidbe. Važnije od tradicije i običaja je da mladenka i mladoženja budu svjesni svetosti sakramenta u koji ulaze.
