Riječ „Amen“ kršćani izgovaraju bezbroj puta dnevno u osobnoj molitvi, na svetoj misi, u zajedničkim zazivima. Ipak, za mnoge je ona postala automatski završetak molitve, izgovoren bez razmišljanja. No „Amen“ nosi duboko duhovno značenje koje daleko nadilazi puku naviku. To je riječ koja mijenja odnos čovjeka s Bogom.
Biblijski korijeni riječi „Amen“
Riječ „Amen“ potječe iz hebrejskog jezika i snažno je prisutna u Svetom pismu. U Starom zavjetu pojavljuje se više od stotinu puta, a u Evanđeljima gotovo sedamdeset puta. U svojoj biti znači istinu, čvrstoću i pouzdanje.
Isus je često koristi na poseban način započinjući svoje riječi:
„Zaista, zaista, kažem vam…“ Time poziva slušatelje da s potpunim povjerenjem prihvate ono što govori.
„Amen“ kao potvrda vjere
U biblijskom kontekstu „Amen“ znači potpuno prihvaćanje onoga što je izrečeno. Kada vjernik izgovori tu riječ, on ne kaže samo „slažem se“, nego:
Vjerujem. Pouzdajem se. Prihvaćam Božju istinu. Zato „Amen“ nije pasivan odgovor, nego aktivan čin vjere svjesna odluka da se Božjoj riječi vjeruje i po njoj živi.
„Fiat“ neka se dogodi
U nekim latinskim prijevodima Svetog pisma „amen, amen“ prevodi se kao „fiat, fiat“ „neka se dogodi“. Ta riječ snažno podsjeća na Marijin odgovor Bogu na Navještenju:
„Neka mi bude po tvojoj riječi.“
U tom svjetlu, „Amen“ postaje čin predanja. To je molitva srca koje kaže:
Bože, vjerujem Ti i prepuštam se tvojoj volji.
Riječ koja povezuje zajednicu vjere
Rani kršćani brzo su prepoznali snagu ove riječi i uveli je u liturgijski život Crkve. Zajedničko izgovaranje „Amen“ postalo je znak jedinstva vjernika zajedničke vjere, nade i povjerenja u Boga.
I danas, ta mala riječ ostaje snažan duhovni pečat svake molitve. Kada je izgovaramo svjesno, ona prestaje biti kraj molitve i postaje početak života u povjerenju prema Bogu.
