Život i poruka Majka Terezija i danas snažno odjekuju u svijetu koji čezne za nadom, smislom i istinskom ljubavlju. Njezino poslanje među najsiromašnijima nije bilo tek humanitarni rad, nego duboko duhovno svjedočanstvo koje je izrastalo iz molitve, tišine i potpunog predanja Bogu. Upravo je u tome ležala tajna njezine snage u molitvi koja mijenja srce i potiče na djelovanje.
Poziv koji je promijenio život i svijet
Majka Terezija rođena je kao Agnes Gonxha Bojaxhiu 26. kolovoza 1910. godine u Skoplju, u pobožnoj albanskoj katoličkoj obitelji. Već u mladosti osjetila je snažan poziv da sav svoj život posveti Bogu.
S osamnaest godina pridružila se sestrama Loretankama te napustila dom, najprije odlazeći u Dublin, a potom u Indiju, gdje započinje njezino misionarsko djelovanje.
Dok je podučavala u školi u Kalkuti, 1946. godine doživjela je ono što je sama nazvala „pozivom unutar poziva“.
Osjetila je kako je Bog poziva da napusti sigurnost samostanskog života i potpuno se posveti najsiromašnijima i najnapuštenijima. Dvije godine kasnije, 1948., osnovala je red Misionarke ljubavi, s jasnim ciljem: služiti „najsiromašnijima od siromašnih“.
Svaka osoba ima dostojanstvo i neizmjernu vrijednost
Majka Terezija i njezine sestre započele su svoje djelovanje na ulicama Kalkute, pomažući ljudima koji su živjeli u krajnjem siromaštvu. Otvarale su domove za umiruće, sirotišta i ustanove za oboljele od gube. Svojim životom svjedočila je da svaka osoba, bez obzira na stanje u kojem se nalazi, ima neotuđivo dostojanstvo i vrijednost.
Iako je postala simbol nesebične ljubavi i požrtvovnosti, često je naglašavala da njezina snaga ne dolazi iz ljudskih sposobnosti, nego iz molitve i sakramenata. Svaki dan započinjala je svetom misom i provodila sate u tihoj molitvi pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Iz tog izvora crpila je snagu za služenje drugima.
Poruke koje ostaju i danas žive
Zbog svojega djelovanja Majka Terezija postala je svjetski poznata i poštovana. Godine 1979. primila je Nobelovu nagradu za mir, a tom je prigodom izjavila: „Mir počinje osmijehom. Ljubav počinje brigom za one najbliže vama.“
Unatoč velikim priznanjima, ostala je ponizna i potpuno usmjerena na svoje poslanje. Umrla je 5. rujna 1997. godine, ostavivši iza sebe redovničku zajednicu s tisućama sestara koje danas djeluju u više od 130 zemalja svijeta. Sveti papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 2003., a papa Franjo svetom 4. rujna 2016. godine.
Njezine riječi i danas nadahnjuju: „Ne možemo svi činiti velika djela, ali možemo činiti mala djela s velikom ljubavlju.“
Majka Terezija često je govorila o molitvi kao o temeljnom odnosu s Bogom:
„Molitva nije traženje. Molitva je staviti se u Božje ruke, na Njegovo raspolaganje i slušati Njegov glas u dubini srca.“
„Prije sam se molila za odgovore, a sada se molim za snagu. Prije sam vjerovala da molitva mijenja stvari, ali sada znam da molitva mijenja nas – a mi onda mijenjamo stvari.“
„Savršena molitva ne sastoji se od mnogo riječi, nego od žara želje koja uzdiže srce k Isusu.“
„Početak molitve je šutnja. U tišini srca Bog govori, a čisto srce može čuti Boga.“
„Da naše kosti ne šalju šapat sumnje našim srcima, ne bi uopće bilo potrebe za molitvom.“
