Abraham u Bibliji je čovjek čija osobnost zauzima ogroman prostor u povijesti islama, judaizma i kršćanstva. Abraham je imao vrlo važnu ulogu u svakoj od tih religija.
U islamu ga smatraju svetim prorokom. Judaizam na njega gleda kao na oca njihove religije. U kršćanstvu, kroz Abrahamovu lozu došao je Spasitelj svijeta. (Matej 1; Luka 3). Pogledajmo na kratku povijest ovog čovjeka i na to kako je njegov život primjer svima nama kako hodati s Isusom.
Bog se Abrahamu, kad mu je bilo devedeset i devet godina, objavio kao „Svemoćan Bog“, ali Abraham još uvijek nije dobio obećanog sina. No Bog je u njemu već vidio „oca mnogih naroda“ ( Postanak 17,1 ).
Abraham je to obećanje dobio od Svemoćnog Boga, kojemu je u potpunosti vjerovao. Čuvši Božji poziv već je bio napustio svoj zavičaj i krenuo u tuđinu „ne znajući kamo ide“ ( Hebrejima 1,8 ).
Prirodna plodnost Abrahama i njegove žene Sare bila je „obumrla“ ( Rimljanima 4,19 ) no, kao što je Abraham znao, Bogu ništa nije nemoguće. Jer Bog ima moć stvaralačkog djelovanja tamo gdje je sve mrtvo i gdje više nema nade za ljudski rod. U jednoj drugoj misaonoj cjelini čitamo kako je Abraham zaključio da „Bog može i od mrtvih uskrisiti“ ( Hebrejima 11,19 ).
Ne znamo dokle je sezalo Abrahamovo shvaćanje Božje životodajne moći, ali „Svemoćan Bog“ mu se bio otkrio. Abraham ga je upoznao i to je obilježilo njegov život: vjerovao je Bogu. Čak i ako je već odavno iščezla svaka nada u potomstvo, Božje obećanje je bilo pouzdano – pouzdana nada za njega.
Abraham, koji je otac nama svima … pred onim kome je povjerovao, Bogom, koji oživljuje mrtve i zove ono što nije kao da jest. U nadi protiv svake nade povjerovao je on da će postati ocem mnogih naroda, prema onome što je rečeno: “Toliko će biti tvoje sjeme.”
Rimljanima 4,16-18
(nastavlja se iduće nedjelje 09.04.2023)
