Postoje trenuci tijekom dana kada nas obveze potpuno zaokupe. Žurimo, planiramo, rješavamo probleme i često ni ne primijetimo koliko nam je srce postalo umorno. No kršćanin usred svakodnevice može pronaći trenutak u kojem će sve na nekoliko minuta predati Isusu.
Tradicija pobožnosti Božjem milosrđu posebno nas usmjerava prema 15 sati – vremenu u kojem se spominjemo Kristove smrti na križu. To nije poziv da se vjera svede na gledanje sata niti da određenoj minuti pripisujemo neku magičnu snagu.
To je poziv da se prisjetimo cijene ljubavi koja se do kraja darovala za čovjeka. Kada pogledamo prema križu, vidimo Isusa koji nije pobjegao od ljudske boli, grijeha i smrti. Upravo zato taj trenutak može postati vrijeme tišine, zahvalnosti, obraćenja i molitve za druge.
Možda ne možemo uvijek izmoliti dugu molitvu. Ponekad možemo samo zastati i izgovoriti: „Isuse, uzdam se u Tebe.“ Ako je izgovorena iskreno, i kratka molitva može biti pravi susret srca s Bogom.
U 15 sati sjeti se ljubavi koja je išla do kraja
Isusova smrt na križu govori nešto što čovjek lako zaboravlja: Bog nas nije ljubio samo riječima. Krist je ušao u ljudsku patnju i darovao samoga sebe. Zato pogled prema križu nije pogled prema porazu, nego prema ljubavi koja ostaje vjerna čak i kada sve izgleda izgubljeno.
Upravo u takvom trenutku možemo pred Isusa donijeti ono što nas najviše boli. Možemo mu povjeriti obitelj, bolest, strah, neizvjesnost, osobu s kojom se teško mirimo ili grijeh zbog kojega se ponovno osjećamo slabima. Pred križem ne moramo skrivati svoju ranjivost.
Ali molitva ne treba ostati usmjerena samo na naše potrebe. Sjetimo se bolesnih, napuštenih, umirućih, ljudi koji su izgubili nadu i onih koji se osjećaju daleko od Boga. Molimo i za ljude za koje možda više nitko ne moli.
Kratka molitva Milosrdnom Isusu
Milosrdni Isuse, u času kada se spominjem Tvoje smrti na križu, dolazim pred Tebe sa svime što nosim u srcu. Hvala Ti što me ljubiš i onda kada sam slab i kada ponovno padnem. Operi moje srce svojim milosrđem, oprosti mi grijehe i nauči me opraštati drugima.
Isuse, predajem Ti svoju obitelj, svoje brige, strahove i sve ono za što ne pronalazim rješenje. Posebno Ti povjeravam bolesne, usamljene, umiruće i ljude koji su izgubili vjeru i nadu. Budi blizu svakome tko Te danas treba, a nema snage ni izgovoriti molitvu.
Po svojoj muci i križu smiluj se nama i cijelome svijetu. Daj da nikada ne zaboravimo koliko smo dragocjeni u Tvojim očima. Vodi nas putem obraćenja, mira i ljubavi te nas nauči potpuno se pouzdati u Tebe.
Isuse, uzdam se u Tebe. Amen.
Ne morate čekati da vam život postane miran kako biste počeli moliti. Upravo usred nemira možemo zastati pred Isusom. Ako vas danas 15 sati zatekne na poslu, kod kuće ili na putu, dovoljan je i trenutak sabranosti. Pogledajte prema križu ako ga imate pred sobom i u srcu recite Isusu ono što možda nikome drugome ne možete reći.
Božje milosrđe nije rezervirano za savršene. Ono je otvoreni poziv čovjeku koji želi ponovno krenuti prema Bogu. Zato neka ovaj trenutak ne završi samo jednom molitvom. Neka nas podsjeti da i mi trebamo postajati milosrdniji spremniji oprostiti, pomoći, saslušati i pružiti ruku čovjeku pokraj sebe.
