OSIJEK -Osječka konkatedrala sv. Petra i Pavla desetljećima stoji u srcu grada kao mjesto molitve, susreta i prepoznatljiv znak Osijeka. Njezine crvene opeke, visoki toranj, velika vrata i unutrašnjost kroz koju su prošle generacije vjernika nisu samo dio gradske arhitekture.
Za mnoge Osječane uz ovu su crkvu vezani osobni trenuci krštenja, prve pričesti, krizme, vjenčanja, mise, molitve i tišina pred Bogom. Upravo zato velika obnova koja je u tijeku znači mnogo više od popravljanja dotrajalih dijelova građevine.
Cilj je sačuvati ono što je konkatedrala bila kroz više od stoljeća, ali je istodobno učiniti sigurnijom, pristupačnijom i spremnom za generacije koje tek dolaze.
Radovi zahvaćaju različite dijelove crkve, od kamenih portala i monumentalnih vrata do krovišta, pročelja i buduće rasvjete, a obnova se provodi postupno, vodeći računa o vrijednosti svakog izvornog detalja.
Obnavlja se kamen, drvo i krov koji štiti vrijednu unutrašnjost
Jedan od najvidljivijih pomaka dogodio se na ulazima u konkatedralu. Obnovljena je kamena plastika svih četiriju ulaznih portala, dok je na glavnom portalu restauracija provedena u suradnji s Hrvatskim restauratorskim zavodom.
Posebnu vrijednost imaju i velika izvorna drvena vrata, koja se ne zamjenjuju jednostavno novima, nego se pažljivo restauriraju kako bi se sačuvali drvo, metalni ukrasi i povijesni izgled cjeline.
Važna promjena već je napravljena i za osobe s invaliditetom i osobe smanjene pokretljivosti. Sjeverni ulaz prilagođen je podiznom platformom kako bi ulazak u crkvu bio jednostavniji i samostalniji.
Time obnova dobiva posebno lijepu dimenziju: crkva koja je otvorena svima sada postaje i fizički dostupnija onima kojima su stepenice do sada predstavljale prepreku.
Velik dio budućih radova usmjeren je prema krovištu. Njegovo stanje važno je ne samo zbog same građevine nego i zbog zaštite vrijedne unutrašnjosti od vode i vlage.
Postojeći kameni škriljevac trebao bi biti zamijenjen novim, uz obnovu potrebnih drvenih i limenih dijelova te postavljanje suvremenih zaštitnih slojeva. Ugovorena vrijednost radova na krovištu iznosi 2,35 milijuna eura.
Takav zahvat posebno je važan zbog fresaka i drugih vrijednih dijelova unutrašnjosti. Voda koja prodire kroz dotrajalo krovište može tijekom vremena ostaviti posljedice koje je poslije mnogo teže popraviti.
Zato se najprije nastoji zaustaviti ono što građevinu može dodatno ugroziti, a zatim nastaviti s ostalim fazama obnove.
Ni pod konkatedrale nije pošteđen problema. Izvorna keramika s kraja 19. stoljeća na pojedinim mjestima puca i podiže se zbog djelovanja vlage i konstrukcijskih okolnosti ispod poda.
Za sada se oštećena mjesta saniraju, dok će velika obnova poda morati pričekati trenutak kada drugi zahtjevni zahvati u unutrašnjosti više neće predstavljati opasnost za novu podnu površinu.
Novo svjetlo u staroj crkvi, ali njezin karakter ostaje sačuvan
Jedna od promjena koju će vjernici posebno primijetiti trebala bi biti nova unutarnja rasvjeta. Postojeći sustav potječe iz vremena nakon Domovinskog rata i više ne zadovoljava sve potrebe velikog sakralnog prostora. Novo rješenje zamišljeno je tako da rasvjeta ne bude samo tehnički dodatak nego dio cjelokupnog doživljaja crkve.
Prema predstavljenom projektu, u prostoru bi trebalo biti postavljeno šest velikih pozlaćenih prstenova promjera tri metra.
Svjetlo će biti moguće prilagođavati različitim prigodama od svakodnevne mise do velikih liturgijskih slavlja dok će topla LED rasvjeta istodobno naglašavati arhitekturu i stvarati primjereno ozračje za molitvu.
Kao inspiracija za takvo rješenje poslužila je gotička katedrala u Grazu, a u prikupljanju sredstava za novu rasvjetu sudjeluju i sami župljani.
Upravo se u tome može prepoznati smisao cijele obnove. Nije cilj od stare crkve napraviti novu građevinu niti izbrisati tragove vremena.
Vrijednost obnove jest u tome da se ono što su prethodne generacije gradile, čuvale i predavale dalje zaštiti od propadanja te ponovno pokaže u svojoj ljepoti.
Konkatedrala je kroz svoju povijest prošla mnogo toga. Preživjela je ratna razaranja, tijekom Domovinskog rata bila je više od stotinu puta izravno pogođena projektilima, a tragovi vremena i vremenskih uvjeta nastavili su djelovati na njezinu konstrukciju.
Današnja obnova zato nije samo estetski zahvat. Ona je nastavak dugog procesa čuvanja jednog od najvažnijih sakralnih i kulturnih simbola Osijeka.
I dok će skele još neko vrijeme ostati dio pogleda na konkatedralu, iza njih se polako otkrivaju obnovljeni kamen, drvo i detalji koje mnogi prolaznici možda godinama nisu mogli vidjeti u njihovoj punoj ljepoti.
Ali najveća vrijednost ove crkve ipak nije u kamenu, tornju ili ukrasima.
Crkva živi onda kada njezina vrata ostaju otvorena čovjeku koji dolazi pred Boga.
Zato svaki obnovljeni kamen ima smisla ako iza njega ostane prostor u kojem će netko pronaći tišinu, izmoliti molitvu, zahvaliti za primljenu milost ili nakon dugo vremena ponovno podignuti pogled prema križu.
Osječka konkatedrala tako ne obnavlja samo svoje zidove. Čuva uspomene generacija koje su u njoj molile i priprema prostor za one koje će tek doći.
