Roditelji mogu zaključati vrata kuće, paziti kamo njihovo dijete odlazi, brinuti o njegovu zdravlju i učiniti mnogo toga kako bi ga sačuvali od opasnosti. Ipak, postoji područje njegova života koje se ne može zaštititi zidovima, novcem ni ljudskom snagom  njegovo srce i odnos s Bogom.

Upravo zato kršćanski roditelj nije pozvan samo hraniti, odgajati i obrazovati dijete, nego ga od najranijih dana učiti kome pripada. Sveti Ivan Zlatousti snažno je naglašavao odgovornost roditelja za duhovni odgoj djece te ih poticao da svoju djecu obilježavaju znakom križa.

Ta jednostavna gesta može postati svakodnevna molitva roditeljskog srca: „Isuse, ovo dijete pripada Tebi. Čuvaj ga, vodi ga i ne dopusti da se udalji od Tvoje ljubavi.“

Znak križa nad djetetom više je od obične geste

Znak križa toliko je poznat kršćanima da postoji opasnost da ga počnemo činiti bez razmišljanja. Ruka napravi pokret, riječi se izgovore, a srce ostane daleko. No križ nije prazan znak.

Na križu je Krist pokazao koliko daleko seže Božja ljubav prema čovjeku. Zato kada majka ili otac naprave znak križa na čelu svojega djeteta, ne čine magijski obred niti djetetu stavljaju neku vrstu nevidljive amajlije. Oni ga u vjeri povjeravaju Kristu.

Sveti Ivan Zlatousti upravo je roditelje poticao da znak križa bude prisutan od najranijeg djetinjstva. Prije nego što dijete samo nauči prekrižiti svoje čelo, roditeljska ruka može ga upoznati s tim znakom.

Zamislite koliko snažna može postati takva navika.

Prije spavanja majka napravi križić na čelu svojega djeteta.

Otac ga blagoslovi prije odlaska u školu.

Roditelj napravi znak križa nad djetetom prije važnog ispita, putovanja ili teškog dana.

Dijete tako postupno uči da se u život ne ide samo. Uči da postoji Otac na nebu kojemu može povjeriti svoje strahove, odluke, padove i budućnost.

Jednoga dana roditelji neće moći biti uz dijete na svakome mjestu. Neće znati svaki njegov razgovor, svaku odluku ni svaku kušnju s kojom će se susresti.

Ali mogu ga odmalena naučiti kome se treba vratiti kada oni nisu pokraj njega.

Najvažniji „duhovni oklop“ počinje životom s Kristom

Roditeljska želja da zaštiti dijete potpuno je razumljiva. Međutim, kršćanski govor o duhovnoj zaštiti ne smije stvarati strah kao da iza svakoga problema stoji đavao.

Najbolja duhovna obrana djeteta nije život u strahu od zla, nego život okrenut prema Bogu.

Zato znak križa dobiva svoju puninu kada ga prati primjer roditelja.

Dijete koje vidi oca i majku kako mole dobiva više od pouke o molitvi. Ono vidi da se Bogu može vjerovati.

Dijete koje vidi roditelja kako traži oprost uči da priznanje pogreške nije slabost.

Dijete koje raste uz nedjeljnu misu, Božju riječ, sakramente i molitvu postupno otkriva da vjera nije nešto što se čuva samo za teške trenutke.

Ona postaje način života.

Roditelji pritom ne mogu svojoj djeci jamčiti život bez kušnji. Ne mogu donijeti svaku odluku umjesto njih niti ih zauvijek sačuvati od pogrešaka. Doći će trenutak kada će dijete samo morati izabrati kojim putem želi ići.

Zato je jedan od najvećih darova koje mu roditelj može ostaviti upravo put prema Bogu.

Možda će dijete tijekom života zalutati. Možda će doći razdoblje kada neće željeti moliti. Možda će čak odbacivati ono čemu su ga roditelji učili.

Tada roditeljska molitva ne prestaje.

Majka i otac mogu nastaviti donositi ime svojega djeteta pred Boga. Ne zato što mogu upravljati njegovom slobodom, nego zato što vjeruju da Božja milost može dosegnuti čovjeka i ondje gdje roditeljske riječi više ne dopiru.

Zato večeras, prije nego što vaše dijete zaspi, možete učiniti nešto sasvim jednostavno.

Napravite mu mali znak križa na čelu.

Ne iz straha.

Ne kao praznovjerje.

Nego s vjerom.

I u srcu recite: „Gospodine, Ti ga poznaješ bolje nego ja. Ti znaš kamo će ga život odvesti. Daj mu snagu da razlikuje dobro od zla, sačuvaj njegovo srce i vodi ga prema sebi.“

Možda će taj križić trajati samo nekoliko sekundi.

Ali dijete koje godinama osjeća roditeljsku ruku na čelu može zapamtiti nešto što će mu jednoga dana biti dragocjeno: prije nego što je samo znalo zazvati Boga, netko ga je već Bogu povjeravao.