Uoči 18. studenoga, dana kada se Hrvatska s posebnim pijetetom prisjeća žrtava Vukovara, Škabrnje i Domovinskoga rata, svjetlost lampiona ponovno postaje snažan znak zajedničkog sjećanja.

Na ulicama, trgovima i ispred spomen-obilježja mali plamenovi podsjećaju na živote koji su nasilno prekinuti, obitelji koje su ostale bez svojih najmilijih i patnju koja je zauvijek obilježila hrvatsku povijest.

Vukovar i Škabrnja nisu samo imena mjesta zapisana u povijesnim knjigama. Oni su simboli stradanja, hrabrosti i ljudske žrtve. Iza svakog imena poginule ili nestale osobe nalazi se nečiji život, obitelj, neostvareni san i ljubav koja nije prestala.

Zato paljenje lampiona nije samo običaj koji se ponavlja svake godine. To je trenutak u kojem zastajemo pred prošlošću, izražavamo zahvalnost i podsjećamo mlađe naraštaje koliko su mir i sloboda dragocjeni.

17. studenog 1991. bio je posljednji dan prije pada Vukovara, koji je izdržao 87-dnevnu opsadu. Od ranog jutra, na Memorijalno groblje u Vukovaru pristiže stalan niz posjetitelja koji polažu cvijeće i svijeće na grobove vojnika i civila. Deseci udruga iz Domovinskog rata bili su među onima koji su odali počast.

„Hrvatska još uvijek traga za 1740 osoba koje se vode kao nestale, od kojih je 328 iz Vukovara“, rekla je Ljiljana Alvir, predsjednica Udruge nestalih, poginulih i zatočenih hrvatskih branitelja.

Kata Lozančić, sestra vukovarskog heroja Marka Babića, još uvijek traži posmrtne ostatke svojih roditelja. Nekoliko je ljudi osuđeno za ratne zločine povezane s njihovim mučenjem i ubojstvima, ali obitelj ih još nije pokopala.

„Ova grupa od deset Srba iz Trpinje je osuđena – neki još uvijek služe kazne. Dobivaju vikend dopust, a ja još uvijek nisam pokopala roditelje“, rekla je.

Marija Njirjak, koja je tijekom bitke bila ranjena i hospitalizirana, prisjetila se noći prije pada Vukovara.

„Pucnjava je trajala cijelu noć. Prva osoba koju su ubili bio je gipsar po imenu Marko“, rekla je. Njirjak, koja je bila imobilizirana u gipsu, preživjela je. Ubijeni su joj sestra, suprug, šogorica i vojni policajac.

U danima nakon pada grada, vojnici JNA i srpske paravojne formacije odveli su više od 250 ranjenika iz vukovarske bolnice. Većina je pogubljena na farmi Ovčara. Dr. Goran Aleksijević prisjeća se da je bolničkom osoblju bilo zabranjeno pomagati ranjenicima.

„Imali su popise imena. Odvodili su ljude koji su bili teško ozlijeđeni, izgladnjeli i jako bolesni“, rekao je.

Preživjeli bolnički djelatnici okupili su se danas na svom tradicionalnom sastanku uoči sutrašnje obljetnice. Medicinska sestra Branka Mažar rekla je da često misli na ljude o kojima je brinula.

„Bilo ih je toliko mnogo i uvijek sam sretna kad naletim na nekog od svojih bivših pacijenata“, rekla je.

Svjetlost lampiona kao znak ljubavi i nezaborava

Od Zagreba i Osijeka do Splita, Zadra, Dubrovnika i drugih hrvatskih gradova, paljenje lampiona tradicionalno okuplja građane različitih generacija.

Posebno je dirljivo kada roditelji zajedno s djecom pale svijeće i objašnjavaju im zašto se 18. studenoga prisjećamo Vukovara i Škabrnje.

U tim jednostavnim trenucima prenosi se poruka koju nijedno vrijeme ne bi smjelo izbrisati: ljudski život ima neprocjenjivu vrijednost, a žrtve nevinih nikada ne smiju biti zaboravljene.

Za vjernike svjetlost svijeće ima i posebno duhovno značenje. Ona nas podsjeća na Krista, svjetlo svijeta, koji donosi nadu i onda kada se čini da je tama nadvladala.

Molitva za žrtve, obitelji i mir u domovini

Dok se u Vukovaru održava Kolona sjećanja, a u Škabrnji odaje počast stradalima, pozvani smo sjećanje pretvoriti i u iskrenu molitvu.

Pomolimo se za sve poginule i nestale, za njihove obitelji koje desetljećima nose bol te za one koji još uvijek traže istinu o sudbini svojih najmilijih.
Gospodine, primi u svoje milosrđe sve nevine žrtve rata.

Utješi ožalošćene, ojačaj one koji trpe i pomozi nam graditi domovinu u kojoj će se poštovati dostojanstvo svakoga čovjeka.
Nauči nas čuvati istinu, odbacivati mržnju i živjeti u miru.

Neka svaki upaljeni lampion bude više od plamena. Neka bude tiha molitva, znak zahvalnosti i obećanje da žrtva Vukovara i Škabrnje nikada neće biti zaboravljena.