U svijetu obilja, mnogi zaboravljaju što znači biti gladan
“Bacanje hrane nije samo čin rasipanja, već i znak da smo izgubili osjećaj zahvalnosti prema onome što imamo.”
Veliki dio hrane danas završava u smeću. Baca se kruh koji je samo malo tvrd, povrće koje ima jednu mrlju, voće kojem je istekao rok – iako je još uvijek jestivo. I dok hladnjaci pucaju po šavovima, statistike upozoravaju da milijuni ljudi diljem svijeta nemaju ni jedan obrok dnevno.
Problem nije samo u prekomjernoj kupnji, već i u nedostatku svijesti. Navikli smo imati više nego što nam treba, pa ono suvišno jednostavno nestaje iz vidokruga – u smeću. No, je li to kršćanski? Je li to ljudski?
Bog nas poziva na zahvalnost
U Bibliji čitamo kako Isus, prije nego što bi nahranio mnoštvo, zahvaljuje. On ne uzima zdravo za gotovo ono što ima. I kad se svi nasitili, rekao je: “Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne” (Iv 6,12). Isus nije dopuštao bacanje.
To je jasna poruka i nama danas: zahvalnost se ne pokazuje samo riječima, nego i brigom za ono što nam je darovano.
Što možemo učiniti?
Ne treba mnogo. Dovoljno je planirati obroke, dijeliti s drugima, kompostirati ostatke, ili donirati višak hrane onima u potrebi. Umjesto da bacimo, možemo nahraniti nekoga. Umjesto da odbacimo, možemo zahvaliti.
Završna misao
Hrana je dar, a ne pravo. I dok god bacamo ono što drugi mole na koljenima, pitanje je ne samo savjesti, nego i vjere: vjerujemo li doista da sve što imamo dolazi od Boga?
