
Dok molim Boga da govori mojem srcu sjetim se da se Bog obraća srcu svakog vjernika. Dok primam Božju riječ molim da mogu rasti u poštovanju i poštivanju Božje riječi objavljene u drugima.
IV. tjedan kroz godinu
Srijeda, 31. 01. 2024 Sv. Ivan Bosco, prezbiter
Spomendan
ČITANJA:
od dana: 2Sam 24,2.9-17; Ps 32, 1-2.5-7; Mk 6, 1-6
IMENDANI:
Ivan, Marcela, Viktor, Klaudije, Julije, Vanja
Prvo čitanje:
2Sam 24,2.9-17
Ja sam sagriješio što sam popisao narod; a oni, ovce, što su skrivili?
Čitanje Druge knjige o Samuelu
U one dane: Kralj David zapovjedi Joabu i vojvodama koji bijahu s njim: »Obiđite sva Izraelova plemena od Dana do Beer Šebe i popišite narod, da znam koliko ima naroda.«
Joab dade kralju popis naroda: Izraelaca bijaše osam stotina tisuća ratnika vičnih maču, a Judejaca pet stotina tisuća ljudi.
Poslije toga Davida zapeče savjest što je dao brojiti narod, pa reče Gospodinu: »Veoma sam sagriješio što sam to učinio! Ali, Gospodine, oprosti tu krivicu sluzi svome, jer sam vrlo ludo radio.«
Kad je David ujutro ustao, već je Gospodnja riječ bila došla proroku Gadu, Davidovu vidiocu: »Idi i kaži Davidu: Ovako govori Gospodin: Troje stavljam preda te, izaberi jedno od toga, da ti učinim!«
Gad tako dođe Davidu i javi mu ovo: »Hoćeš li da dođu tri gladne godine na tvoju zemlju, ili da tri mjeseca bježiš pred svojim neprijateljem koji će te goniti, ili da bude tri dana kuga u tvojoj zemlji? Sada promisli i gledaj što da odgovorim onome koji me poslao!«
David odgovori Gadu: »Na velikoj sam muci! Ali neka padnemo u ruke Gospodnje, jer je veliko njegovo milosrđe, a u ljudske ruke neka ne zapadnem!«
David dakle izabra kugu.
Bilo je upravo vrijeme pšenične žetve. Gospodin pusti kugu na Izraela od jutra pa do određenoga vremena; i pomor udari na narod, i pomrije sedamnaest tisuća ljudi od Dana do Beer Šebe. Kad je anđeo pružio ruku na Jeruzalem da ga uništi, sažali se Gospodinu zbog toga zla, pa reče anđelu koji je ubijao narod: »Dosta je sada! Povuci ruku!« A Gospodnji je anđeo bio upravo kod gumna Araune Jebusejca. Kad David vidje anđela koji je ubijao narod, zavapi Gospodinu: »Evo, ja sam sagriješio, ja sam učinio zlo! A oni, ovce, što su skrivili? Neka tvoja ruka padne na mene i na moju obitelj!«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 32,1-2.5-7
Pripjev: Oprosti mi, Gospodine, krivnju grijeha moga.
Blažen onaj kome je zločin otpušten,
kome je grijeh pokriven!
Blago čovjeku kome Gospodin ne ubraja krivnju,
i u čijemu duhu nema prijevare!
Tad grijeh svoj tebi priznah
i krivnju svoju više ne skrivah.
Rekoh: »Priznat ću Gospodinu prijestup svoj«,
i ti si mi krivnju grijeha oprostio.
Zato nek ti se moli pobožnik svaki
u času nevolje.
Kad bujice silne navale,
njega neće stići.
Utočište ti si moje,
od tjeskobe ti ćeš me sačuvat,
okružit me radošću spasenja.
Evanđelje:
Mk 6,1-6
Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Isus dođe u svoj zavičaj. A doprate ga njegovi učenici. I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: »Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?« I sablažnjavahu se o njega.
A Isus im govoraše: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.«
I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. I čudio se njihovoj nevjeri.
Riječ Gospodnja.
Razmatranje:
U nekim modernim razmišljanjima, čovjek sebe stavlja u centar svijeta. Često je s time povezana pristranost, prenaglašena ambicija i oholost, koja čovjeka stavlja za mjerilo svih stvari, onako kako ja mislim je prava vrijednost. Taj pretjerani individualizam sve više prožima ljudsku zajednicu i remeti šire zajedništvo među ljudima.
Evo danas, slušamo evanđeoski ulomak u kojemu Isus dolazi među svoje. Što će on nama, pa mi ga znamo? Bila je prva reakcija „njegovih“ kad su ga vidjeli. Odbijali su ga i prezirali. Oholost pomješana sa zavišću nije dopustila onima zbog kojih je Isus došao da ga pobliže upoznaju i da shvate milosni trenutak pohoda Gospodinova.
Bog međutim pokazuje sasvim drugačiji primjer. On iz svoje Božje veličine se spušta na razinu čovjeka kako bi postao dio naše zajednice. Znao je da ga cijeli svijet neće prihvatiti, napose zbog toga što je tako skromno ušao u ljudsku povijest. Zar da od tamo može doći nešto dobro? Pa on je samo tesrov sin? Mi znamo kakav je njegov rod?
Dragi vjernici, mislim da upravo u ovome leži poruka. Svaki čovjek je neponovljiv. Svaki čovjek je poruka Božja upućena ponajprije njegovim bližnjima a zatim i svima nama. Svatko od nas donosi nešto novo i svaki od nas u tom uzajamnom hodu s drugim raste do svoje punine. Pogledamo li kroz povijest, toliko je slavnih imena koja su iskočila iz različitih negativnih okruženja ili pobjedila svoje slabosti te unatoč osude društva postali svjetli primjer svojega poslanja. Samo svjesni sebe i svojega poslanja možemo i drugima podariti ono što je Bog nama podario. Osobito je važno da nikada nikoga ne odbacimo. Učimo jedni od drugih i poniznim srcem prilazimo jedni drugima. Budimo uvijek sposobni prihvatiti istinu i sebi i o drugima.
Čitanja prenosimo sa stranice Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral hilp.hr.

