Mnogi se vjernici pitaju zašto Isus nikada nije molio krunicu ako ona danas zauzima tako važno mjesto u katoličkoj duhovnosti.

Neki upravo u tome pronalaze razlog za sumnju, dok drugi smatraju da ponavljanje molitava nije u skladu s Isusovim učenjem. Međutim, odgovor je mnogo dublji od samoga pitanja je li Isus u rukama držao krunicu.

On nas vodi prema razumijevanju prave molitve, odnosa s Bogom i duhovnoga značenja ove pobožnosti. Isus je svoje učenike učio moliti s povjerenjem, poniznošću i iskrenim srcem.

Krunica kakvu danas poznajemo razvila se stoljećima nakon njegova zemaljskog života, ali njezino je središte upravo Isus Krist. Zato je važno razumjeti što krunica zapravo predstavlja i kako je ispravno moliti.

Isus je upozorio na prazno ponavljanje riječi

U Matejevu evanđelju Isus upozorava svoje učenike:

„Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani.” (usp. Mt 6,7)

Ovim riječima Isus ne zabranjuje ponavljanje molitava, nego upozorava na molitvu bez iskrenosti i pouzdanja u Boga.

I sam je u Getsemanskom vrtu više puta molio istim riječima (usp. Mt 26,44). Time pokazuje da ponavljanje samo po sebi nije pogrešno.

Kada su ga učenici zamolili: „Gospodine, nauči nas moliti” (Lk 11,1), Isus ih je poučio molitvi Očenaša, koja je i danas sastavni dio svake krunice.

Kršćanska krunica postupno se oblikovala kroz povijest Crkve. Njezina svrha nije mehaničko izgovaranje riječi, nego razmatranje Kristova života, njegove muke, smrti i uskrsnuća.

Krunica nije zamjena za Isusa, nego put prema njemu

Katolička Crkva uči da je krunica kristocentrična molitva, odnosno molitva usmjerena na Isusa Krista.

Dok izgovaramo Zdravomarije, razmatramo otajstva njegova života. Marija nas pritom ne odvaja od svojega Sina, nego nas poziva da ga slijedimo.

Upravo zato krunica nije poganski običaj niti pokušaj da Boga pridobijemo velikim brojem izgovorenih riječi.

Problem nastaje kada molimo samo usnama, a srce ostaje daleko od Boga. Možemo izmoliti cijelu krunicu, a da pritom ne razmišljamo o onome što izgovaramo.

Ali možemo i jednom iskrenom desetkom otvoriti svoje srce Božjoj milosti.

Isus ne traži savršeno izgovorene riječi, nego srce koje mu vjeruje.

Zato se ne trebamo pitati samo koliko smo krunica izmolili, nego koliko nas je molitva približila Kristu.

Krunica ima svoju pravu vrijednost kada nas potiče na obraćenje, praštanje, ljubav i život po Evanđelju.

Jer cilj svake kršćanske molitve nije samo izgovoriti Božje ime, nego dopustiti Bogu da promijeni naše srce.