Danas živimo u vremenu u kojem se sve više brišu granice između dobra i zla. Ono što je nekada bilo jasno, danas postaje relativno. Sve se može opravdati, sve se može objasniti i na kraju, gotovo ništa više ne nazivamo pravim imenom.
Pokušaj reći čovjeku da je nešto grijeh i odmah ćeš naići na otpor. Bit ćeš proglašen strogim, zastarjelim ili čak fanatikom. Kao da je istina postala neprijatelj, a laž prihvatljiva stvarnost.
No, bez obzira na to kako ga nazivamo ili pokušavamo sakriti, grijeh postoji. On nije nestao samo je postao nevidljiv u očima mnogih. A posljedice su itekako stvarne. Grijeh koji se normalizirao u svakodnevici
Posebno je opasno kada se nešto loše počne smatrati normalnim. Tada čovjek više ne vidi problem. Tada savjest šuti, a srce se polako udaljava od Boga. Jedan od takvih grijeha, na koji je upozoravao vlč. Zlatko Sudac, jest grijeh bludnosti. Ne zato da bi osudio, nego da bi probudio.
Danas je upravo taj grijeh postao široko prihvaćen. Promovira se kroz medije, filmove, društvene mreže. Sve je dostupno, sve je izloženo, a čovjek se navikava na ono što ga zapravo ranjava iznutra.
Ono što je Bog stvorio kao sveto ljubav, brak, obitelj i dar života svedeno je na prolazno zadovoljstvo i trenutnu želju. I upravo tu počinje problem. Istina koja oslobađa, iako boli
Božja zapovijed nije dana da bi ograničila čovjeka, nego da bi ga zaštitila. Kada se kaže “ne sagriješi bludno”, to nije zabrana bez razloga to je poziv na dostojanstvo.
Jer ono što mislimo, ono što gledamo i ono što činimo ostavlja trag na našem srcu.
Danas se spolnost često prikazuje iskrivljeno kao nešto što nema granica ni odgovornosti. Djeca odrastaju u svijetu gdje se čistoća ismijava, a grijeh prikazuje kao nešto normalno.
Roditelji šute. Društvo šuti. A posljedice dolaze same.
Danas živimo u svijetu u kojem je gotovo nemoguće izbjeći sadržaje koji narušavaju čistoću srca. Gotovo da nema filma, serije ili medija u kojem se ne promiče golotinja i iskrivljena slika ljubavi. Ono što bi trebalo biti sveto, često se prikazuje površno i bez dostojanstva.
Naša djeca odrastaju okružena takvim sadržajem kroz internet, društvene mreže i medije koji im nameću vrijednosti bez istinskog temelja. I zato se postavlja važno pitanje: razgovaramo li s njima o tim temama? Jesmo li kao roditelji prisutni ili prepuštamo da odgovore traže na pogrešnim mjestima?
Jer ako mi ne govorimo istinu, svijet će im ponuditi svoju verziju a ona često vodi daleko od Boga. Možda ova poruka nije laka za čuti. Možda izaziva nelagodu. Ali upravo zato je potrebna. Jer Bog ne želi da čovjek bude izgubljen. Ne želi da živi u iluziji slobode koja zapravo vodi u ropstvo.
Zato nas poziva na povratak. Na istinu. Na čistoću. Zastani danas i zapitaj se kamo ide moj život? Pogledaj u svoje srce. Jer ono zna istinu… čak i kada je pokušavamo zaboraviti.
Ne sagriješi bludno! Ne sagriješi bludno! Čistoća vaših misli, čistoća vašeg srca imat će nužno odjeka i na čistoću vaših djela. Pitam se koliki su brakovi nastali iz požude i kolika su djeca rođena isključivo iz požude i koliko je Boga bilo u svemu tome, ja se pitam?! I onda se čudimo što je svaki drugi brak ugrožen, a svaki treći rastavljen. Ja se uopće na čudim. Dobro da još postojimo ovako, dobro da se danas sve još nekako i drži.
Foto/Izvor: Vlč. Zlatko Sudac upozorava na važnost istine, čistoće i života po Božjim zapovijedima
