Blagoslovljena voda zauzima posebno mjesto u životu Katoličke Crkve. Vjernici se njome škrope pri ulasku u crkvu, koriste je tijekom molitve i čuvaju u svojim domovima kao podsjetnik na krštenje i pripadnost Kristu.
Ipak, mnogi se pitaju kakvo je njezino duhovno značenje i zašto je Crkva stoljećima koristi. Jedno neobično svjedočanstvo s hodočašća u Fatimu ponovno otvara to pitanje.
Riječ je o događaju koji se prepričava u vjerskom nagovoru, a koji poziva na razmišljanje o blagoslovinama, snazi molitve i važnosti istinske vjere.
Neobično svjedočanstvo tijekom hodočašća u Fatimu
Prema iznesenom svjedočanstvu, skupina hodočasnika tijekom boravka u Fatimi susrela se s mladićem za kojega su prisutni vjerovali da proživljava duhovne smetnje.
Tijekom zajedničke molitve krunice njegovo se ponašanje promijenilo, a hodočasnici su posegnuli za vodom za koju su mislili da je blagoslovljena.
Posebno ih je iznenadilo što mladić nije reagirao onako kako su očekivali. Nakon što je korištena druga, blagoslovljena voda, prema njihovu kazivanju uslijedile su drukčije reakcije. Sljedećeg jutra otkriveno je da je prethodno donesena pogrešna voda.
Ovo je osobno svjedočanstvo, a ne neovisno potvrđen dokaz nadnaravnog događaja. Također, neobične reakcije osobe same po sebi nisu dokaz demonskog djelovanja.
Ovo su glavne moći blagoslovljene vode:
– Oprašta lake grijehe
– Oprašta vremenite kazne
– Podjeljuje djelatne milosti
– Otklanja prisutnost i utjecaj zlih duhova
– Povraća zdravlje bolesnima, vraća u život mrtve
Kako?
Poslušajte u nagovoru don Josipa Radića:
Navedeni popis prenosi tvrdnje iz najavljenog nagovora, ali zahtijeva važno teološko pojašnjenje. Katolička Crkva uči da je blagoslovljena voda blagoslovina koja nas priprema za primanje milosti i potiče na molitvu, obraćenje i pouzdanje u Boga.
Ona nije čarobno sredstvo i ne djeluje neovisno o Kristu. Posebno, tvrdnju da sama voda vraća mrtve u život ne treba predstavljati kao službeni nauk Crkve.
Prava snaga kršćanskog života ne nalazi se u predmetu, nego u Bogu kojemu se obraćamo. Zato svaki znak križa blagoslovljenom vodom može postati trenutak obnove krsnih obećanja i iskrene molitve.
Blagoslovljena voda podsjeća nas da pripadamo Kristu. Neka nas njezina uporaba vodi bliže Bogu, a ne strahu ili traženju izvanrednih znakova.













