Jednoga dana svatko će od nas stati pred Boga i suočiti se s pitanjem koje ne možemo izbjeći: što smo učinili s darovima koje nam je povjerio?
Nije dovoljno samo prepoznati svoje sposobnosti, diviti im se ili govoriti kako bismo jednoga dana mogli učiniti nešto dobro. Bog nas poziva da djelujemo, da svoje vrijeme, mogućnosti i sposobnosti koristimo za ljubav, istinu i dobro drugih ljudi.
Možda misliš da nisi posebno nadaren. Možda promatraš druge i uvjeren si da su dobili više od tebe.
Ali najveća opasnost nije imati malo darova, nego zanemariti i ono malo što nam je povjereno.
Bog ne mjeri naš život ljudskim uspjehom, bogatstvom ili popularnošću, nego vjernošću i ljubavlju.
U Evanđelju po Mateju (Mt 25,14–30) Isus govori o gospodaru koji je svojim slugama povjerio talente.
Dvojica su ih umnožila, a treći je svoj talent sakrio u zemlju.
Kada se gospodar vratio, upravo je taj sluga morao odgovoriti zašto nije učinio ništa s onim što je primio.
Ova prispodoba nije samo upozorenje ljudima Isusova vremena. Ona je ozbiljan poziv svakome od nas danas.
Najveća opasnost nije neuspjeh, nego život bez plodova
Treći sluga nije izgubio talent. Nije ga potrošio niti predao neprijatelju.
Jednostavno ga je zakopao i čekao gospodarev povratak.
Upravo je u tome snažna poruka ove prispodobe. Čovjek može proživjeti godine, a da nikada ozbiljno ne upotrijebi mogućnosti koje mu je Bog dao.
Koliko je dobrih djela ostalo neučinjeno zbog straha? Koliko je ljudi ostalo bez pomoći jer smo mislili da će netko drugi učiniti ono što smo mogli mi?
Bog ne traži od svakoga velika i izvanredna djela. Ponekad se najveća vjernost pokazuje u poštenom radu, brizi za bolesne, strpljivosti prema bližnjima i spremnosti da pomognemo onima koje su drugi zaboravili.
Talent koji ne koristimo za dobro lako postaje propuštena prilika za ljubav.
Kada Bog zatraži račun, što ćeš mu moći reći?
Isusova prispodoba podsjeća nas da život nije beskonačan i da vrijeme koje imamo nije neograničeno. Svaki novi dan prilika je da učinimo nešto što će ostaviti trag dobrote.
Nemoj čekati savršene okolnosti. Nemoj govoriti da ćeš početi sutra. Nemoj dopustiti da te strah od pogreške udalji od dobra koje danas možeš učiniti.
Bog poznaje tvoje slabosti, ali vidi i mogućnosti koje možda sam ne prepoznaješ. On ne očekuje da budeš netko drugi, nego da vjerno živiš ono na što te poziva.
Najtužnije nije doći pred Boga s malim talentom, nego s talentom koji nikada nismo pokušali upotrijebiti.
Zato se danas zapitaj: koristim li svoj život za dobro ili samo dopuštam da dani prolaze?
Jer najveći uspjeh života nije steći mnogo, nego jednoga dana čuti Kristove riječi: „Valjaš, slugo dobri i vjerni!” (Mt 25,23).
Možda već znate koji su vam darovi povjereni snagom Duha Svetoga. Ako jeste, koristite li ih dobro? Ako niste sigurni što Bog želi da učinite u ovom životu, vrijeme je da ga u molitvi pitate što ima na umu za vas, a zatim to učinite!














