Nevolje nas uče da prignemo koljena, da zavapimo Gospodinu u svim svojim problemima i nevoljama.
“Znam, Gospodine, da su tvoji sudovi pravedni i da si me u vjernosti ponizio” (Psalam 119:75, NKJV). David govori: “Gospodine, znam zašto si me mučio. Vidio si da sam, kad je sve išlo dobro, zalutao, postao nemaran, pa si dopustio da me nevolja snađe. Znao si da će me to baciti na koljena i vratiti me u slomljenost. Moja je nevolja bila dokaz tvoje vjernosti prema meni!”
Poznajem mnoge ljude koji su se u svojim životima morali boriti s groznim ropstvom protiv droga, alkohola, cigareta; a iskušenje bjesni svaki dan. Svim takvim ljudima kažem: “Bogu je stalo. On zna kroz kakvu bijedu prolazite i on jedini ima moć da vas izbavi.”
Gospodin ne lebdi stalno nad vama, govoreći: “Jadan si zbog onoga što si učinio. Iznevjerio si me i sada plaćaš cijenu.” Ne! Vi ne služite takvom Bogu; služite Ocu punom ljubavi koji osjeća vašu tugu u trenutku kada je vi prvi put osjetite. Bez obzira kako ste pali u svoju nevolju, Bog boli s vama i želi vas izbaviti.
Možda mislite da vam Bog uopće ne pomaže; ali istog trenutka kad je čuo tvoj vapaj, krenuo je u akciju. Dopusti mi da ti to dokažem. „I Bog ču uzdisanje njihovo i sjeti se svog saveza s Abrahamom, s Izakom i s Jakovom. I pogleda Bog na sinove Izraelove i Bog ih prepozna” (Izl 2,24-25). Riječ koja se ovdje priznaje znači “Počeo je djelovati”. Bog je čuo njihov vapaj i počeo djelovati u njihovu korist.
“Pravednici viču, i Gospodin ih čuje i izbavlja ih iz svih nevolja njihovih” (Psalam 34,17). Kad god padnete na koljena, Bog odmah počinje raditi u vašu korist.
