Uoči lokalnih izbora, važno je podsjetiti se da kršćanska vjera ne znači pasivnost. Glasovanje je i dužnost savjesti.
U mnogim županijama i gradovima uskoro će se održati lokalni izbori. Građani će birati svoje gradonačelnike, načelnike i župane – one koji će voditi zajednice i donositi važne odluke. Ponekad se čini da vjernici ostanu po strani, kao da politika „nije za njih“. No kršćanstvo nas uči drukčije.
Vlast dolazi od Boga – ali ljudi biraju
U Poslanici Rimljanima sv. Pavao piše: „Nema vlasti koja nije od Boga, a one koje postoje, od Boga su postavljene.“ (Rim 13,1) Ova rečenica ne znači da je svaka osoba koja vlada sveta i bez pogreške, nego da je sustav vlasti Božji dar – kako bi u društvu vladao red, pravda i dobro.
Bog ne postavlja vođe bez nas. On nas poziva da budemo suradnici, da svojim razumom i savješću sudjelujemo u izgradnji društva. I zato je važno – izaći na izbore.
Glasovanje je čin odgovornosti i ljubavi prema bližnjemu
Kao kršćani, pozvani smo misliti na opće dobro. Kada biramo tko će voditi naš grad ili županiju, ne mislimo samo na sebe, već i na obitelji, siromašne, mlade, starije, bolesne – sve one koji trebaju pravedne i mudre voditelje.
Ignorirati izbore znači odustati od vlastitog utjecaja. A vjera nas uči da je svaki čovjek pozvan biti svjetlo svijeta i sol zemlje – i u društvu, i u politici, i u svakodnevici.
Što kršćani trebaju tražiti u kandidatima?
Ne idealne ljude – jer takvih nema. Ali trebamo gledati one koji: Poštuju život i dostojanstvo čovjeka od začeća do smrti
Zalažu se za pravednost, poštenje i obitelj. Služe, a ne vladaju nad ljudima Imaju otvoreno srce za siromašne, obespravljene i zaboravljene
Izaći na izbore nije samo građanska dužnost – to je i duhovna odgovornost. Jer ako vjera ostane samo u crkvi, a ne dotakne stvarnost u kojoj živimo, onda nije potpuna.
