U vremenu kada mnogi traže mir, snagu i odgovore u životnim teškoćama, Crkva već stoljećima vjernike poziva da se utječu Duhu Svetomu Branitelju, Tješitelju i Izvoru Božje snage.
Devetnica Duhu Svetom smatra se jednom od najvažnijih devetnica u kršćanstvu jer su je prvi molili upravo apostoli zajedno s Blaženom Djevicom Marijom čekajući silazak Duha Svetoga.
Mnogi svjedoče kako im je upravo ova molitva pomogla vratiti mir u srce, obnoviti vjeru, pronaći snagu u patnji i osjetiti Božju blizinu. Duh Sveti ne dolazi samo dati utjehu, nego želi zapaliti srce čovjeka ljubavlju prema Bogu i bližnjima.
Zašto se moli Devetnica Duhu Svetom?
Devetnica Duhu Svetom moli se kako bi vjernik otvorio svoje srce Božjoj milosti i primio darove Duha Svetoga: mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost i strah Božji. Ona nas uči da se ne oslanjamo samo na vlastitu snagu, nego na Boga koji vodi čovjeka kroz život.
Crkva nas podsjeća da bez Duha Svetoga čovjek lako postaje umoran, obeshrabren i izgubljen. Zato se upravo u ovoj devetnici moli za obnovu srca, ozdravljenje duše i jačanje vjere.
Duh Sveti mijenja srce čovjeka
Kada Duh Sveti djeluje u čovjeku, tada dolazi mir koji svijet ne može dati. Mnogi sveci govorili su da Duh Sveti donosi novu snagu, hrabrost i svjetlo čak i u najtežim trenucima života. On liječi rane srca, vraća nadu i vodi čovjeka prema svetosti.
Zato se ova devetnica posebno moli u trenucima straha, nesigurnosti, bolesti, životnih odluka i duhovne borbe. Vjernici vjeruju da Bog upravo po Duhu Svetom obnavlja čovjeka i vodi ga prema istini.
Devetnica Duhu Svetom je najvažnija devetnica koju vjernik može moliti, osim što je prva devetnica ikada sastavljena, prvi su je održali Apostoli s Blaženom Djevicom Marijom u prostoriji Posljednje večere i zauzvrat bili blagoslovljeni darovima Duha Svetoga.
Svaki dan se mole uvodne molitve “O dođi Stvorče, Duše Svet” i Himan Duhu Svetom
O dođi, Stvorče, Duše Svet, pohodi duše vjernika, poteci višnjom milosti u grudi štono stvori ih. Ti nazivaš se Tješitelj, blagodat Boga svevišnjeg, studenac živi, ljubav, plam i pomazanje duhovno. Darova sedam razdaješ, ti, prste desne Očeve, od vječnog Oca obećan, ti puniš usta besjedom.
Zapali svjetlo u srcu, zadahni dušu ljubavlju, u nemoćima tjelesnim potkrepljuj nas bez prestanka. Dušmana od nas otjeraj i postojani mir nam daj, ispred nas idi vodi nas, da svakog zla se klonimo.
Daj Oca da upoznamo i Krista sina njegova i u te Duha njihova da vjerujemo sveudilj. Sva slava Ocu vječnomu i uskrslomu Sinu mu, sa tješiteljem Presvetim nek bude sad i uvijeke. Amen.
HIMAN DUHU SVETOM
Dođi, Duše Presveti, sa neba nas posjeti zrakom svoje milosti. Dođi, Oče ubogih, djelitelju dara svih, dođi, srca svjetlosti. Tješitelju tako blag, ti nebeski goste drag, pun miline, hlade tih. Umornima odmore, u vrućini lahore, razgovore žalosnih. Sjaju svjetla blaženog, sjaj u srcu puka svog, napuni nam dušu svu.
Bez božanstva tvojega čovjek je bez ičega, tone sav u crnom zlu. Nečiste nas umivaj, suha srca zalivaj, vidaj rane ranjenim. Mekšaj ćudi kamene, zagrij grudi ledene, ne daj nama putem zlim. Svim što vjeru imaju, što se u Te ufaju, sedam svojih dara daj. Daj nam krepost zaslužnu i smrt lijepu, blaženu, daj vjekovit svima raj. Amen.
PRVI DAN Ljubav je oganj, koji gori!
U Starom zavjetu Bog je naredio da na njegovom oltaru neprestano gori oganj:
„Neka na žrtveniku trajno gori vatra; neka se ne gasi.” (Lev 6,6)
Sv. Grgur je rekao, da su Božji oltari naša srca, gdje On hoće da uvijek gori vatra Njegove ljubavi. I zato se Vječni Otac nije zadovoljio time što nam je dao Isusa Krista, Sina svoga, da nas po svojoj smrti spasi, već nam je htio darovati Duha Svetoga, da stanuje u našim dušama, te da ih uvijek drži zapaljenim ljubavlju.
I sam Isus je govorio, da je upravo došao na zemlju da zapali naša srca tim svetim ognjem i da ništa drugo ne želi, nego da vidi kako taj oganj gori: „Oganj dođoh baciti na zemlju, i šta hoću, nego da se zapali!” (Lk 12,49)
Ali On, zaboravivši na uvrede i nezahvalnosti primljene od ljudi na zemlji, uzašavši na Nebo posla nam Duha Svetoga. O, preljubezni Otkupitelju, zar nas Ti uvijek toliko ljubiš; kako u svojim mukama, tako i u svojoj Slavi?
I zato se Duh Sveti htio u blagavaonici pojaviti u liku plamenih jezika: „I pokažu im se kao neki ognjeni razdjeljeni jezici, te siđe po jedan na svakoga od njih.”
Prema tome sveta Crkva nam nalaže moliti:
„Molimo Te, Gospodine, da nas Duh Sveti zapali onim ognjem, koji je gospodin Isus Krist bacio na zemlju i htio da se žestoko rasplamsa.”
To je bio onaj oganj, koji je zapalio svece, te su za Boga činili velike stvari, ljubili neprijatelje, željeli biti prezirani, lišili se svih zemaljskih dobara i s veseljem su prigrlili muke i smrt. Ljubav ne zna biti lijena i nikada ne kaže: „Dosta je!”. Duša, koja ljubi Boga, želi činiti sve, samo da mu omili i da zadobije njegovu ljubav.
Taj oganj se rasplamsava u razmatrajućoj molitvi: „U meni srce je gorjelo, na samu pomisao buknuo bi oganj.”
Ako, dakle, želimo gorjeti ljubavlju prema Bogu, obljubimo molitvu; molitva je ona blažena peć, u kojoj gori ta božanska ljubav…
