Blagoslov doma jedna je od lijepih i duboko ukorijenjenih tradicija Katoličke Crkve. Njime se obitelj i prostor u kojem svakodnevno živimo povjeravaju Božjoj zaštiti, a dom postaje mjesto molitve, mira i zajedništva.
Mnogi svećenici potiču vjernike da redovito mole u svojim domovima, koriste blagoslovljenu vodu i pozovu svećenika na blagoslov, osobito prilikom useljenja ili u posebnim životnim okolnostima.
Poznati američki svećenik i egzorcist mons. Stephen Rossetti u svojim razmišljanjima često ističe kako je blagoslov doma važan dio duhovnog života. Govoreći iz iskustva službe egzorcizma, naglašava da molitva Crkve i blagoslovljeni prostor podsjećaju vjernike da Krist želi biti prisutan u svakom domu koji Mu se otvori.
Blagoslov doma kao znak Božje prisutnosti
Rossetti opisuje iskustvo u kojem je, dok jedna opsjednuta osoba nije bila prisutna, blagoslovio njezinu sobu svetom vodom, upotrijebio egzorciziranu sol te blagoslovljenim uljem načinio znak križa na vratima, prozorima i nadvratnicima. Izvana nije bilo nikakve vidljive promjene.
Sljedećega dana žena ga je upitala je li učinio nešto u njezinoj sobi. Rekla je da osjeća kako se nešto promijenilo te da, prema njezinu svjedočanstvu, zli duhovi više ne žele ulaziti u taj prostor.
Rossetti navodi i druga slična svjedočanstva osoba koje su tvrdile da osjećaju poteškoće pri ulasku u blagoslovljene domove ili da ih doživljavaju kao mjesta koja ih podsjećaju na crkvu.
Važno je naglasiti da su to osobna svjedočanstva koja Rossetti iznosi iz svojega pastoralnog iskustva. Katolička Crkva potiče razborit pristup takvim iskustvima te uvijek naglašava da je najveća zaštita čovjeka život u Božjoj milosti, redovita molitva, sakramenti i pouzdanje u Krista.
Blagoslovljeni dom sveto je mjesto i demoni u opsjednutima odbijeni su svetim
Sutradan mi je poslala poruku:
Opsjednuta žena: Jeste li učinili nešto mojoj sobi?
Svećenik-egzorcist: Zašto pitate?
Opsjednuta žena: blagoslovili ste moju sobu.
Svećenik-egzorcist: Kako to znate?
Opsjednuta žena: Nešto se promijenilo. Demoni ju mrze i ne mogu ući.
Crkva već stoljećima njeguje običaj blagoslova obiteljskih domova. Kada je moguće, blagoslov predvodi svećenik ili đakon, no u određenim okolnostima i vjernik laik može predvoditi molitvu blagoslova prema odredbama Knjige blagoslova.
Jedna od molitava glasi:
„Gospodine, budi blizu svojim slugama koji se useljavaju u ovaj dom i mole za tvoj blagoslov. Budi im zaštita dok su kod kuće, njihov pratitelj kada odlaze i radost kada se vraćaju. Daj da u ovom domu uvijek vlada mir, ljubav i vjernost te ih jednoga dana primi u svoj nebeski dom. Amen.“
Nakon molitve može se poškropiti dom blagoslovljenom vodom, prisjećajući se vlastitoga krštenja i Kristove pobjede nad grijehom i smrću.
Blagoslov doma nije čin koji djeluje sam po sebi niti zamjenjuje osobni život vjere. Njegova je svrha potaknuti obitelj na zajedničku molitvu, čitanje Svetoga pisma, sudjelovanje u sakramentalnom životu i svakodnevno življenje Evanđelja.
Kada se Krist stavlja u središte obiteljskog života, dom postaje mjesto u kojem se lakše oprašta, njeguje međusobna ljubav i raste povjerenje u Boga. Upravo zato mnogi svećenici preporučuju da obitelji redovito mole zajedno i povremeno obnove blagoslov svoga doma.
Blagoslov doma snažan je podsjetnik da Bog želi biti prisutan u našoj svakodnevici. Iskustva koja iznosi egzorcist Stephen Rossetti dodatno potiču na razmišljanje o važnosti molitve i posvećivanja vlastitoga doma Gospodinu.
No Crkva uvijek naglašava da se prava duhovna sigurnost nalazi u vjeri, sakramentima, obraćenju i življenju Kristova Evanđelja. Neka svaki naš dom bude mjesto u kojem se njeguje molitva, ljubav i Božji mir
