Čovjek može ostaviti dobar dojam, govoriti prave riječi, poznavati vjeru i biti prisutan u crkvi, a ipak u sebi nositi ono što još nije predao Bogu. Upravo u tu skrivenu nutrinu danas ulazi Isusova riječ.
Današnje Evanđelje nije napisano kako bismo njime prosuđivali druge. Ono je ogledalo koje Krist stavlja pred svakoga od nas. Pitanje nije samo kako izgledamo pred ljudima, nego kakvi smo kada nas nitko ne vidi. Bog poznaje naše misli, namjere, skrivene borbe i rane. On ne traži savršenu vanjštinu, nego iskreno srce koje Mu dopušta da ga mijenja.
Isusove riječi pismoznancima i farizejima vrlo su snažne. Ipak, iza njih nije želja za osudom, nego poziv na obraćenje. Krist želi vjeru koja nije maska, nego život – vjeru koja se vidi u ljubavi, milosrđu, praštanju, poniznosti i odnosu prema bližnjemu.
Otpjevni psalam:
Blago svima koji se boje Gospodina!
Blago svakome koji se boji Gospodina,
koji njegovim hodi stazama!
Plod ruku svojih ti ćeš uživati,
blago tebi, dobro će ti biti.
Eto, tako će biti blagoslovljen čovjek
koji se Gospodina boji.
Blagoslovio te Gospodin sa Siona,
uživao sreću Jeruzalema
sve dane života svojega!
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus: »Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Nalik ste na obijeljene grobove. Izvana izgledaju lijepi, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakojake nečistoće. Tako i vi izvana ljudima izgledate pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja.«
»Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Gradite grobnice prorocima i kitite spomenike pravednicima te govorite: ‘Da smo mi živjeli u dane otaca svojih, ne bismo bili njihovi sudionici u prolijevanju krvi proročke.’ Tako sami protiv sebe svjedočite da ste sinovi ubojica proroka. Dopunite samo mjeru otaca svojih!«
Evanđelje dana – komentar
Isus danas govori o jednoj od najvećih opasnosti duhovnog života raskoraku između onoga što pokazujemo drugima i onoga što stvarno živimo.
Možemo govoriti o ljubavi, a u srcu dugo čuvati zamjeranje. Možemo govoriti o praštanju, a odbijati pružiti ruku. Možemo moliti, a istodobno lako osuđivati druge. Možemo izgledati pobožno, a zaboraviti da se prava vjera najjasnije pokazuje upravo onda kada nema publike.
Zato slika obijeljenih grobova koju Isus koristi zvuči tako snažno. Izvana sve može djelovati lijepo i uređeno, ali Bogu nije dovoljna uređena površina. On želi dotaknuti ono što se nalazi dublje.
Današnja riječ zato nas ne poziva da tražimo licemjerje kod drugih. Mnogo je korisnije postaviti sebi pitanje: Postoji li nešto u mojem životu što pokušavam sakriti od Boga ili od samoga sebe?
Pred Kristom ne moramo glumiti. Možemo Mu priznati svoju slabost, grijeh, zavist, ljutnju, oholost ili nepraštanje. Upravo ondje gdje prestaje pretvaranje može početi pravo obraćenje.
Kršćanski život nije stvar stvaranja savršene slike o sebi. Nitko od nas nije bez slabosti. Razlika nastaje onda kada čovjek dopusti Bogu da uđe upravo u ono područje života koje još nije uređeno.
Isus ne govori: „Najprije se sam popravi pa onda dođi k meni.“ On nas poziva da Mu dođemo takvi kakvi jesmo, ali da ne ostanemo isti.
Možda danas trebamo manje gledati tuđe pogreške, a više vlastito srce. Možda trebamo nekome oprostiti. Nekome priznati da smo pogriješili. Prekinuti s navikom za koju dobro znamo da nas udaljava od Boga. Ili jednostavno ponovno iskreno stati pred Gospodina i reći: „Isuse, pokaži mi što u meni trebaš promijeniti.“
To je početak istinske vjere.
Bog ne traži od nas lijepu masku. Traži otvoreno srce. A kada Mu ga predamo, Duh Sveti može polako čistiti ono što sami ne možemo promijeniti i učiniti da naše riječi, odluke i djela sve više odgovaraju vjeri koju ispovijedamo.
Kratka molitva uz današnje Evanđelje
Gospodine Isuse, Ti poznaješ moje srce bolje nego ja sam. Oslobodi me od licemjerja, oholosti i svega što me udaljava od Tebe. Daj mi snage priznati svoje slabosti i ne skrivati ih iza lijepih riječi. Duše Sveti, očisti moje srce i nauči me živjeti iskreno pred Bogom i ljudima. Neka moja vjera ne bude samo u riječima, nego u ljubavi, praštanju i dobrim djelima. Amen.
