Gospodine, pomozi mi da budem ponizan i blag prema svim ljudima koje si postavio na moj put. Udijeli mi milost da prepoznam tvoju prisutnost u njima.
Prvo čitanje:
2Kor 4, 7-15
Uvijek umiranje Kristovo u tijelu pronosimo.
Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo! Imamo blago u glinenim posudama, da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas. U svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni; dvoumeći, ali ne zdvajajući; progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali ne oboreni — uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život Isusov u tijelu našem očituje. Doista, mi se živi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se i život Isusov očituje u našem smrtnom tijelu. Tako smrt djeluje u nama, život u vama. A budući da imamo isti duh vjere kao što je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo. Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas će s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti. A sve je to za vas: da milost — umnožena — zahvaljivanjem mnogih izobiluje Bogu na slavu. Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 126, 1-6
Pripjev:Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi.
Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske, bilo nam je ko da snivamo. Usta nam bjehu puna smijeha, a jezik klicanja.
Među poganima tad se govorilo: »Silna im djela Gospodin učini: Silna nam djela učini Gospodin: opet smo radosni!«
Križni put: Isusove riječi koje je primila sveta Faustin 7. ožujka 2026. 06:24 Križni put jedna je od najdubljih pobožnosti u kršćanskoj tradiciji. Kroz četrnaest postaja vjernici razmatraju posljednje trenutke života Isusa Krista,…
Vrati, Gospodine, sužnjeve naše ko potoke negepske! Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi.
Išli su, išli plačući, noseći sjeme sjetveno: vraćat će se s pjesmom noseći snoplje svoje.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju U ono vrijeme: Pristupi Isusu mati sinova Zebedejevih zajedno sa sinovima, pade ničice da od njega nešto zaište. A on će joj: »Što želiš?« Kaže mu: »Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva.« Isus odgovori: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti?« Kažu mu: »Možemo!« A on im reče: »Čašu ćete moju doduše piti, ali sjesti meni zdesna ili slijeva — to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac.« Kada su to čula ostala desetorica, razgnjeve se na dva brata. Zato ih Isus dozva i reče: »Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga.« »Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.« (Matej 20, 20-28)
Evanđelje dana – komentar Mati Jakovljeva i Ivanova pristupi Gospodinu i zaiska da mu njezini momci sjednu svaki s jedne strane u njegovu kraljevstvu. Služi joj na čast što je željela da njezini sinovi budu blizu Isusu i što nije izgubila nadu u njegovu dolazeću vladavinu, ali nije razumjela načela po kojima će se u Kraljevstvu podjeljivati položaji. Marko kaže da su sinovi sami iznijeli zamolbu (Marko 10, 35), možda na majčin nagovor. No, Isus otvoreno odgovori da ne razumiju što traže. Htjeli su krunu bez križa, prijestolje bez žrtvenika, slavu bez muka koje do nje vode. Stoga ih je upitao imajući na umu pouku: “Možete li piti čašu koju ću ja piti?” Isus ih je uvjerio da će doduše piti iz njegove čaše – Jakova će mučiti, a Ivana progoniti i protjerati na otok Patmos, a onda im je objasnio da ne može proizvoljno podjeljivati počasna mjesta u Kraljevstvu. Otac je odredio posebna mjerila po kojima će se ta mjesta dodjeljivati.
Ostala desetorica učenika se ogorče zato što su Zebedejevi sinovi iznijeli takav zahtjev. Možda su željeli isto … Naš je Gospodin potom izrekao revolucionarnu tvrdnju o njegovu kraljevstvu: “Tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga.” Sin Čovječji je savršen primjer ponizna služenja. Došao je u svijet ne da bude služen, nego da služi i dade svoj život kao otkupninu za mnoge. Njegova veličina ogledala se u dubini njegove poniznosti, a tako mora biti i s nama. (William MacDonald; prema Komentaru Novoga zavjeta)
